Osmijeh koje svakako nedostaje na malim ekranima onaj je Belme Džombe, uvijek nasmijane bivše voditeljice 'Večere za 5' koju već dugo nismo vidjeli gotovo nigdje, osim na maratonima i društvenim mrežama. 

Iako je male ekrane još prije nekoliko godina prepustila drugima, te se posvetila obiteljskom životu i na neko vrijeme svojoj struci- pravu, u kojoj je radila kao odvjetnički vježbenik u odvjetničkom uredu, ljubav prema televiziji je ipak bila jača i sada joj se ipak morala vratiti, ali iza kamera. S televizijom se susrela još prije nego što je upisala fakultet, na Kanalu Ri, na kojem je radila pet godina. Nakon toga, prešla je na RTL, u Zagreb, a nakon što je postigla veliku popularnost zbog televizijskog angažmana, upoznala je i svog supruga, Mirzu Džombu s kojim je već godinama. Gdje je danas i čime se bavi, kako njene curice reagiraju na popularnost nje i njenog supruga, bivšeg rukometnog reprezentativca Mirzu, te u čemu najviše uživa sa suprugom, otkrila je za Story.hr. 

Kako to da ste se odlučili vratiti svom prvom pozivu, pravu, nakon što vam je televizijska karijera na RTL-u bila u samom usponu?

Nakon toliko godina studiranja, ne bi bilo u redu ne pružiti pravu priliku. Da to nisam napravila, nikada ne bi znala da to nije za mene. Televizija te razmazi i zauvijek veže uz sebe. 

Prije nekoliko godina otišli ste s RTL-a kako bi radili kao vježbenica u jednom odvjetničkom uredu, jeste li još uvijek ostali u svojoj struci ili ste se ipak odlučili vratiti televiziji?

Nakon što sam završila pripravnički staž, što se poklopilo s mojom drugom trudnoćom, nisam se više vraćala u pravnu struku. Trenutno sam zaposlena na televizijskim projektima kao vanjski suradnik i to mi trenutno najviše odgovara. 

Nedostaju li vam televizijski angažmani kakve ste nekada imali, pred malim ekranima?

Još sam uvijek vezana uz televiziju i kreiranje programskog sadržaja, ali naravno da mi nedostaje moj stari posao. Međutim, svjesna sam da ga sada ne bi mogla obavljati kao nekada, obzirom na moje cure i dislociranost od Zagreba. 

Jesu li svjesne curice da su im mama i tata javne ličnosti? 

Una se naučila da tatu pitaju za sliku i autogram iako joj nije previše jasno zašto je to tako. Naime, nije uspjela sudjelovati u njegovoj aktivnoj karijeri pa joj je sve to malo apstraktno. Ada je još mala da bi bila svjesna takvih stvari. 

Sada kada je Mirza puno manje na putovanjima nego kada je aktivno igrao rukomet za reprezentaciju i klub, da vam je bila potrebna određena adaptacija na nešto drugačiji način života u kojem ćete provoditi puno više vremena zajedno nego prije? 

Mirza je toliko zauzet svojim novim poslom u građevini da se otkad je prestao s igrom, vidimo samo manje. 

Kako provodite zajedničko slobodno vrijeme, u čemu najviše uživate? 

Svaki slobodan trenutak provodimo s društvom, na putovanjima, a ljeti na barci. Lijepo nam je. 

I Mirza i vi ste fizički jako aktivni i okrenuti sportskim aktivnostima, Mirza rukometu, vi trčanju. Gledate li na trening kao na obvezu ili opuštanje?

U samom početku bavljenja trčanjem, sve sam to gledala kroz prizmu razonode i opuštanja. Medutim, ubrzo sam shvatila sa su treninzi sve samo ne opuštajući. Tako da, uživam u mučenju. 

Kako izgleda jedan vaš trening? 

Zahvaljujući Damiru Adžagi, našem treneru, svaki trening je drugačiji (i teži). Unatoč tome, užitak je doći u ekipu tri puta tjedno, porazgovarati o novim planovima za trčanje polumaratona i maratona. 

Prenosite li i tu 'politiku' bavljena sportom i na svoju djecu? 

Sport i zdrav život dio su našeg života i svakako da to pokušavamo prenijeti na naše cure. Provodimo puno vremena vani, vozimo bicikle, planinarimo, a svime time stvaramo ima podlogu za budućnost u kojoj će sport i kretanje biti neizbježni.