Kada je prije dvadeset godina počinjao profesionalnu nogometnu karijeru, Danijel Pranjić mogao se pouzdati samo u svoje kvalitete i odličnu igru, što ga je naposljetku i dovelo do kluba kao što je Bayern München, ali i hrvatske nogometne reprezentacije. U 36. godini ovaj nogometaš i dalje aktivno igra, i to za ciparski klub Anorthosis gdje će, kako nam je najavio, i završiti karijeru, ali istodobno je odlučio pomoći mladim nogometnim talentima u domovini da okušaju sreću.

S partnerom i autorom projekta Ivanom Rukavinom pokrenuo je jedinstven televizijski sportski serijal ‘Utakmica života’ u sklopu kojeg ćemo pratiti svaki korak 30 nogometaša, a samo će jedan dobiti priliku za stipendijski ugovor s GNK Dinamo. Sudionici inovativnog projekta birat će se u četiri grada: Orahovici 1. i 2. svibnja, Šibeniku 4. i 5. svibnja, Kostreni 7. i 8. svibnja te Zagrebu 10. i 11. svibnja. U svakom će gradu stručni stožer, predvođen Igorom Štimcem, odabrati 11 najboljih koji će mjesec dana boraviti i trenirati u nogometnom kampu u Zagrebu.

Kakvu će točno ulogu Danijel imati u tom serijalu te koje kvalitete traže od pobjednika, otkrio nam je u zanimljivom intervjuu u kojem se dotaknuo i svoje sportske prošlosti. Ujedno nam je priznao zašto supruzi Vlatki, s kojom je u braku gotovo 11 godina i s kojom ima dvoje djece, duguje sav svoj uspjeh... Da dvoje, jer su samo rijetki znali da je par nakon sedmogodišnje kćeri Lane prije više od godinu dana dobio i sina.

Story: Nedavno ste s poslovnim partnerom Ivanom Rukavinom predstavili jedinstven televizijski sportski serijal ‘Utakmica života’. O kakvom je projektu riječ?

Pokušat ćemo dati priliku, možda čak posljednju, igračima u dobi od 18 do 25 godina koji su malo otišli u pogrešnom smjeru na svom nogometnom putu da ostvare svoj cilj. U ovom našem projektu to je jednogodišnji stipendijski ugovor s GNK Dinamo.

Story: Kako se rodila ideja za ovakav projekt?

Na ideju je došao moj partner Ivan Rukavina prije devet godina, ali tada je nije mogao realizirati. Prije dvije i pol godine predložio mi je da zajedno pokrenemo projekt. Objasnio mi je svoju ideju, koja je tad bila mrtvo slovo na papiru, i odmah mi se svidjela. Nismo ni bili svjesni u što se upuštamo dok nismo ‘zagazili’ u taj posao i tek sada vidimo koliko je prepreka trebalo preskočiti da bismo došli do ovoga gdje smo danas. Nadamo se da će projekt zaživjeti ne samo u Hrvatskoj nego i diljem Europe te svijeta.

Story: Osim što ste pokrenuli projekt, koja će još biti vaša uloga u serijalu?

Moja je uloga jednostavna - kao suvlasnik projekta potrudit ću se da on zaživi zahvaljujući kontaktima koje sam stekao u karijeri. Postoji mogućnost da ću igrati za ‘all star’ ekipu u završnoj utakmici serijala, a igrat ćemo protiv finalista. Moram vidjeti kakav je plan. Budem li mogao, rado ću odigrati finalnu utakmicu.

Story: Tko još sudjeluje u realizaciji ‘Utakmice života’?

Spomenuli ste da ste okupili vrhunske stručnjake. Uz mene i Ivana od samog je početka producent Dubravko Merlić koji nam je dao vjetar u leđa. On jako dobro pliva u televizijskim vodama i drago mi je što je s nama. U samom serijalu sudjelovat će mnogo poznatih imena. Ne bih sve otkrivao, ali mogu reći da stručni stožer vodi Igor Štimac, a njega ne treba posebno predstavljati. Stvarno smo zadovoljni ekipom koju smo okupili, a siguran sam da će od njih mnogo naučiti i sudionici showa, ali i gledatelji.

Story: Tko se sve može prijaviti u show? Postoje li stroga pravila pri odabiru kandidata?

U show se mogu prijaviti svi igrači amateri u dobi od 18 do 25 godina. Odabir kandidata prepustit ćemo stručnom stožeru, oni će znati ocijeniti koji kandidati zadovoljavaju. Svi kandidati u sva četiri grada - Orahovici, Šibeniku, Kostreni i Zagrebu - proći će dva dana testiranja, a stručni će stožer dati ocjenu i odlučiti tko ide u nogometni kamp.

Story: Hoće li i gledatelji moći utjecati na prolazak kandidata? Tko donosi konačnu odluku o pobjedniku?

Gledatelji će imati mogućnost glasati za svog favorita. Njihovi će se glasovi zbrajati s ocjenom stručnog žirija i tako će se izabrati najbolji. Moram napomenuti da Dinamo kao klub part-ner ima mogućnost odabira pobjednika, ali i odabira još kojega kandidata koji im se svidi.

Story: Koje nagrade čekaju najboljeg nogometaša? Mogu li se i ostali kandidati, iako neće pobijediti, nadati nekoj suradnji?

Pobjednika očekuje jednogodišnji stipendijski ugovor s GNK Dinamo, a mi kao organizatori dodijelit ćemo mu novčanu nagradu. Ostali kandidati mogu se nadati suradnji jer će show, vjerujem, pratiti i ostali klubovi u Hrvatskoj. To znači da i ostali kandidati mogu privući pozornost nekog kluba i ostvariti cilj.

Story: Pretpostavljam da između 30 odličnih sportaša neće biti lako izabrati jednog, najboljeg. Kojim ćete se kriterijima voditi?

To bih prepustio stručnom žiriju, oni će znati najbolje ocijeniti. Show ću pratiti kao gledatelj, sigurno ću imati favorita i za njega ću glasati. Naposljetku će, kao što sam rekao, ocjena žirija i gledatelja odlučiti o pobjedniku.

Story: Koje kvalitete uopće mora imati nogometaš, i na terenu i izvan njega, da bi ostvario uspješnu karijeru u velikim klubovima?

To je teško pitanje. Treba sigurno imati malo sreće i mnogo upornosti kao jednu od najvažnijih vrlina. Puno odricanja, puno rada, a ni to ne jamči uspjeh. Tijekom karijere igrao sam s mnogo nogometaša koji su možda bili i talentiraniji od mene, ali su zbog nekog razloga skrenuli s pravog puta. Upravo će ovaj show omogućiti takvim nogometašima da pokušaju još jedanput. Ako vjeruju u sebe, sigurno postoji mogućnost da ostvare ono čemu se nadaju.

Story: Što smatrate svojim najvećim kvalitetama, odnosno prednosti u odnosu na ostale igrače?

O tome nikad nisam volio govoriti. Više volim govoriti o manama, jer poslije svake loše utakmice upravo sam sebe najviše kritiziram. Ostavio bih nogometnoj javnosti da procijeni kakav sam igrač. Postoje ljudi koji cijene sve što sam postigao u karijeri, a neki sigurno misle i da nisam neke stvari zaslužio. Postigao sam ono što sam si zacrtao na početku karijere i mogu reći da sam zadovoljan i ponosan na to.

Story: Kako je počela vaša karijera, tko vam je prvi dao priliku da se pokažete i dokažete?

Karijeru sam počeo u NK Papuk u Orahovici. Igrao sam u mlađim selekcijama, a zatim sam se prebacio u NK Osijek, gdje sam igrao u kadetima i juniorima. Nakon toga potpisao sam profesionalni ugovor. Nije sve teklo glatko, išao sam na posudbe, a kada sam se vratio u Osijek, trener Milan –uričić pružio mi je priliku koju sam objeručke iskoristio. Slijedili su Dinamo, Bayern i drugi klubovi.

Story: Da ste danas na početku karijere, biste li i sami odlučili sudjelovati u ovakvom serijalu? Bi li vam i to bila jedna od opcija da pokažete što znate?

Definitivno da. Ako bih shvatio da moj nogometni put neće završiti kako sam planirao, svakako bih okušao sreću. To je logično i normalno jer predstavlja lakši put do ugovora. Ako imate kvalitetu i vjeru u sebe, možete napraviti puno toga. Treba se pružiti prava prilika u pravo vrijeme i treba je znati iskoristiti.

Story: U karijeri ste igrali u 12 klubova. Koje vam je razdoblje, ujedno i koji klub, ostalo u najljepšem sjećanju?

Uz svaki klub veže me posebna životna priča pa ne mogu nijedan izdvojiti. Vrhunac karijere svakako je Bayern, jedan od najvećih klubova u Europi. Taj osjećaj kada sam potpisao ugovor za Bayern ne može se opisati riječima. Sve što sam ondje iskusio, golemo je iskustvo. Najbolje sam igrao za nizozemski Heerenveen, gdje sam osvojio prvi trofej, ujedno i jedini trofej kluba. Jako su mi dragi i Panathinaikos, Sporting te Celta. Ne mogu zaboraviti ni manje klubove u kojima sam igrao. Kad sam odlazio iz Panat-hinaikosa, čak sam razmišljao o prekidu karijere, ali tada me pozvao Koper i mogu reći da sam ondje stekao iskustvo kakvo nisam imao nikada u karijeri. Iskreno, ništa od svega toga ne bih mijenjao.

Story: Je li vaša obitelj uvijek putovala s vama? Koliko je to teško organizirati s obzirom na to da je kći trebala krenuti u školu?

Da, to je problem nogometaša. Česte selidbe teške su za obitelj, ali moram priznati da sam imao sreću što sam upoznao suprugu koja je najbolja majka i najbolja supruga. Ona je čvrsti oslonac mojoj obitelji i bez nje ne bih postigao sve što jesam. Beskrajno sam joj zahvalan što je našu djecu izvela na pravi put, pokazala im prave životne vrijednosti i ukazala na to da novac ne čini ljude. Imali smo teških trenutaka, ali prava ljubav sve pobjeđuje. Još plovimo zajedno i tako će biti do kraja!

Story: Suprugama profesionalnih sportaša često nije lako jer oni mnogo izbivaju iz kuće. Koliko ste se svih ovih godina zbog sportskih obaveza imali priliku posvetiti obitelji?

Nisam se mogao posvetiti onoliko koliko sam želio. No opet moram reći da je moja supruga odradila lavovski posao, ona je igrala utakmicu života na drugom polju. Moja kći i moj sin, koji sad ima godinu i četiri mjeseca, najvrednije su što sam stekao u karijeri. Poku-šavamo ih naučiti da vode normalan život, ne želimo im dati previše. Danas je u Hrvatskoj teško živjeti, ali moramo ih naučiti da novac nije sve. želimo im prenijeti nešto što su meni moji roditelji usadili, a to je da budu dobri i kvalitetni ljudi. Kada dođe vrijeme, sami će od-lučiti što je najbolje za njih.

Story: Sa suprugom ste jako dugo. Što je ključno da bi brak opstao, pogotovo danas kada se svaki treći par razvodi?

Prolazili smo teška razdoblja, što je sastavni dio braka. Kao što sam rekao, već smo dosta godina zajedno i bit ćemo skupa do kraja. To je ono što me čini sretnim, ali ponavljam, naš su najveći uspjeh naša djeca.

Story: Žalite li za ičim? Mislite li da ste zbog nogometa nešto propustili u mladosti?

Ne žalim ni za čim. živio sam kako sam htio, kako sam i odabrao. I svoju djecu učim da je najvažnije slušati samog sebe. Treba poslušati savjet, ali odluku treba donijeti sam i čvrsto stajati iza nje. Svaku sam odluku donio sam i ponosan sam na sve. Bilo je tu i loših stvari, ali i one su škola. Iz svega se uči. Danas sam ovakav čovjek jer sam nekad napravio pogrešan potez, to je dio života i toga se ne treba sramiti.

Story: Što vam je dobro donio nogomet? Koje biste trenutke nazvali lošima?

Nogomet je moj život, bez njega ne bih znao živjeti. Mislim da ću ostati u nogometu do kraja života. Ako ne igram jedan dan, odmah sam loše volje. Ne mogu izdvojiti ništa loše i ostat ću u njemu do posljednjeg daha. Story: Gdje planirate završiti karijeru? Na Cipru? Sada imam 36 godina i iz dana u dan iskreno uživam u nogometu. Ne osjećam se staro. Kad vidim kako mi je završila ova sezona, odnosno kako se približava kraju... Nisam imao nikakvih problema i odradio sam svaku utakmicu u punoj minutaži. Zaista nemam razloga odustati, produljio sam ugovor na godinu dana. Vidjet ćemo što će donijeti budućnost. Malo mi je dosta selidbe, promijenio sam previše gradova. Stariji sam pa mi ipak sve to teže pada. Odlučit ću sljedeće sezone, ali morat ću dobro razmisliti i slušati svoje tijelo, ali prema svemu sudeći, karijeru ću završiti na Cipru.

Story: Imate li već ideju čime ćete se baviti u budućnosti i gdje ćete se skrasiti s obitelji?

Moja budućnost sigurno je vezana uz nogomet, ali još nismo razgovarali o tome gdje ćemo se skrasiti. Iako je Hrvatska moja domovina, već sam naučio živjeti u inozemstvu. Postoji mogućnost da ostanem u nekom od gradova u kojima sam igrao. Morat ću dobro o svemu razmisliti i razgovarati sa suprugom jer ćemo tu tešku odluku donijeti zajedno.

Story: Što danas smatrate svojim najvećim sportskim postignućem?

Cijenim sve što sam prošao, svaki klub, svakog suigrača i svakog protivnika. Teško je izdvojiti neki najveći uspjeh, ali definitivno je jedan od najvećih trenutak onaj kada sam zaigrao za hrvatsku reprezentaciju. To je nešto posebno i nešto o čemu svaki nogometaš sanja. Meni se taj san ostvario i ne mogu opisati kakav je to osjećaj - vidjeti pun stadion navijača, a vi igrate srcem. To je neopisivo i zaista sam sretnik što sam se uspio naći u tom krugu odabranih.