U manjim mjestima neko su vrijeme živjeli sportaš željko Mavrović te glumci Ines Bojanić, Tamara ObrovacFilip Šovagović i Hana Hegedušić koji su se ipak, zbog nekih razloga, vratili u grad.

- Preselila sam se prošle godine u Varaždin kako bi djeca mogla pješice ići u školu i na aktivnosti koje pohađaju - kaže simpatična glumica i pjevačica Hana Hegedušić, koja je donedavno živjela u Varaždin Bregu.

- Prednosti manje sredine su manje gužve, uživala sam u tome svaki dan. Općenito, imam puno više vremena nego što sam ga imala u Zagrebu. Trgovine, banke, pošte - sve se to obavi u pola sata. Ono na što sam se trebala navikavati jest višak slobodnog vremena. Predivno! A koje su mane, ne znam. Meni je Zagreb blizu, a to znači mama, sestra, nećaci, teta i tetak, prijatelji. Za sat vremena i nešto sitno mogu ih vidjeti - kaže Hana.

I dok su se neki ipak vratili u grad, sve je više poznatih osoba koje daleko od gradske vreve žive već godinama, ali neki tek otkrivaju slatke tajne života u manjim sredinama i mirnijim oazama. Osim za fizičko zdravlje, britanski znanstvenici kažu da je život na selu kvalitetniji i za psihičko zdravlje. Prema podacima dobivenim između 2011. i 2014., koje je objavio britanski Ured za nacionalnu statistiku, ljudi koji žive na selu mnogo su sretniji i zadovoljniji od onih koji žive u gradovima. Također, ljude iz grada često muči tjeskoba, dok oni sa sela za taj problem gotovo i ne znaju. Potvrđuje to i istraživanje provedeno na University of Michigan u kojem se tvrdi da bučne gradske ulice utječu na mozak pa mu je teže primati informacije i kontrolirati reakcije. Drugo istraživanje otkrilo je da su vlasnici stanova koji imaju pogled na gradski asfalt više pokazivali znakove agresivnosti nego oni u istoj zgradi s pogledom na drveće i zelenilo.

Mnogi biraju život na selu kako bi izbjegli zagađenost gradova i djecu odgajali u zdravijem okruženju. Ljudi koji žive okruženi prirodom manje padaju pod utjecaj zagađenosti koji je u nekim slučajevima uzročnik srčanih bolesti i ast-me. U znanstvenom časopisu Schizophrenia Bulletin tvrdi se da je u deset različitih istraživanja dokazano da postoje veći izgledi za psihička oboljenja poput shizofrenije kod ljudi koji žive u urbanim područjima. Dokazi upućuju na to da je trećina slučajeva oboljenja od shizofrenije povezana s okolišnim čimbenicima u urbanom okruženju.

Iako kriminal postoji posvuda u svijetu, u izvješću američkog Državnog zavoda za statistiku o žrtvama kriminala tvrdi se da je stope kriminala u ruralnim područjima gotovo za trećinu niža od onih u gradskim centrima. U ruralnim područjima slučajevi silovanja i ubojstava znatno su rjeđa nego u gradovima. Ipak, preporučuje se da vlasnici imovine u selima ugrade sigurnosne kamere jer postoje veći izgledi za provalu. 

Cijene nekretnina u gradovima iz godine u godinu rastu pa je manja vjerojatnost da će ljudi moći kupiti vlastiti stan. Osim što su cijene nekretnina u selima znatno niže nego u gradovima, niži su i troškovi života. Također, život na selu omogućuju ljudima da uzgajaju životinje ili imaju kućne ljubimce, a djeca se mogu puno slobodnije kretati.

- Još jedna velika prednost života na selu jest više privatnog prostora. Većina domova na selu ima veliku okućnicu, što omogućuje da imate životinje u dvorištu i kućne ljubimce. I djeca i životinje ondje imaju više prostora za igru i više slobode. Ako ste ikada razmišljali o tome da imate konje, na selu je to izvedivo. S druge strane, iako nećete odlaziti u supermarket za svaku sitnicu i gubiti vrijeme, jer ako ste na selu i nedostaje vam samo jedan sastojak za ručak, nećete ga moći pripremiti. Manje trgovine u selu nemaju velik izbor. Tu je i trošak potrošnje goriva koji se također mora uračunati. Također, opće je poznato da je glavni nedostatak života na selu manjak radnih mjesta zbog čega mnogi moraju potegnuti nekoliko kilometara zbog zaposlenja u gradovima. Jedan od problema jest i nedostatak javnog prijevoza, kao i troškovi koji nastaju vožnjom iz sela u grad. Usto, nedostatak društvenih i kulturnih aktivnosti navodi ljude sa sela da u potragu za takvim aktivnostima odlaze u grad - govori dr. sc. Tijana Trako Poljak s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Iako postoji mnogo nedostataka, Trako Poljak ipak ne vidi život na selu kao nešto što se treba izbjegavati.

- Dok jedni najavljuju gubitak bitke sela s gradom i poput sociologa Henrija Mendrasa govore o ‘kraju seljaštva’, sklonija sam mišljenju da iako nestaje selo kakvo poznajemo, ipak ne nestaje i samo selo. To pokazuju i podaci Ujedinjenih naroda na temelju kojih stanovništvo posljednjih nekoliko desetljeća ubrzano postaje urbano, no 2014. godine 46% svjetskog stanovništva i dalje je živjelo u ruralnim područjima, dok je za 86% ruralnog stanovništva poljoprivreda i dalje primarni izvor prihoda - zaključila je Trako Poljak u jednom intervjuu.

Istarska glazbenica i flautistica Tamara Obrovac prije 16 godina preselila se iz Pule u Svetvinčenat.

- Moji susjedi kaže: ’‘Tebe ni viti ni čuti”. Kad sam dolazila, oni su vjerojatno mislili tko zna što će se tu događati, motat će se neki glazbenici, imat će tulume do pet ujutro... A kad ono ja se s posla dovučem kući u neko nedoba, zaključam vrata i nema me tri dana na vidiku, osim što prčkam po vrtu. Šalu na stranu, za posao mi je jako važan mir u kojem živim. Selidba iz Pule na selo bila mi je najbolji potez u životu.

Poznati istarski glazbenik i frontmen grupe Gustafi, Edi Maružin, u malom selu Maružini sa suprugom Aldom i sinom živi još od 2001. godine. Živi u staroj kući bake i djeda koju je adaptirao i više od 80 posto radova na toj kući odradio je sam s prijateljima jer se razumije u zidanje, stolariju i keramičarske poslove. Ondje posjeduje i vrt te plastenik.

- Tu osjećam korijenje, tu bolje osjećam zrak i nebo, a zemlja je moja. Kad god otvorim prozor, uvijek vidim isto stablo, iste trave, iste životinje i s njima živim. Mirno i tiho, uz sudjelovanje neba i zemlje. Sviram, kuham i obrađujem zemlju - izjavio je Edi koji je strastveni kuhar.

- Na tržnici baš i ne kupujem otkad imam svoju kampanju (polje, op. a.). Nekad sam stalno kupovao, kako bi rekli Zagrepčani, kod svoje kumice, jer sam vjerovao da ima svježe i domaće. Dok jednog jutra nakon nastupa nisam došao na tržnicu oko pet ujutro, prije nego što se ribarnica otvorila, i vidio ispred tržnice veliki kamion s natpisom Velpro. Kumice su stajale u redu, a među njima i moja. Tada sam shvatio da ono što kupujem i nije sve domaće. I tako sam odlučio imati sve svoje - rekao je Edi.