Iako je prvi put zaigrao u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, Karlo Uljarević izvedbom je, sudeći prema komentarima, zasjenio mnogo iskusnije kolege. Kada su ga nedavno vidjeli kako igra na kvalifikacijskim utakmicama za Svjetski kup 2019., mnogi su zaključili da je upravo Karlo budućnost hrvatske košarke. 

- Uh, što to znači? To još treba opravdati. Budući da sam tek debitirao za reprezentaciju, pohvale mi puno znače - kaže i dodaje kako je za prvi put zadovoljan igrom, ali napominje da uvijek može bolje. 

Sa samo 19 godina najmlađi je član reprezentacije i još nije očekivao poziv izbornika Ivice Skelina. 

- Ne mogu reći da sam očekivao poziv, ali znao sam da su neki dečki koji igraju na poziciji bekova ozlijeđeni. Kako sam dobro odigrao završnicu Kupa Krešimira Ćosića, mislio sam da postoji mala šansa. I uistinu me pozvao - kaže Karlo koji je prije prve utakmice u hrvatskom dresu osjećao tremu. No čim je izišao na teren, nestali su i pritisak i strah, a dijelom su tome pridonijeli suigrači jer su mu pružili potporu. 

- Prihvatili su me. U svakom trenutku bili su tu za savjet, i na treninzima i prije utakmice. Savjetovali su mi što bih mogao bolje napraviti  - kaže igrač KK Cibone koji većinu reprezentativaca zna otprije. 

- Sa Željkom Šakićem prošle sam godine igrao u Ciboni. Klupski suigrači su mi i žorić i Bošnjak. Tu su i dečki koji su prije bili u Ciboni, kao Dominik Mavra, pa mi nije bilo teško uklopiti se - kaže Osječanin koji je košarku počeo igrati kao petogodišnjak u rodnom gradu. 

- Počeo sam u klubu škola košarke Osijek. Bavio sam se raznim sportovima. Dok si dijete, samo se želiš igrati, nije važno što. Kako sam s tatom odlazio na haklove, svidjelo mi se i počeo sam trenirati košarku - objašnjava Karlo. Bio je toliko dobar da mu je Cibona brzo ponudila ugovor i već sa 15 godina sâm se doselio u Zagreb.

- Došao sam 2014. godine. Prve dvije godine bilo mi je čudno i teško, ali s vremenom sam se naviknuo, upoznao sam prijatelje... Sad mi je dobro - otkriva. Budući da je tada išao u srednju školu, namučio se s usklađivanjem školskih i profesionalnih obaveze. 

- U početku nisam sve stizao. Mnogo sam izostajao iz škole, ali riješio sam sve i završio školu - kaže Karlo koji je maturirao u ekonomskoj školi. Unatoč obavezama, uspije pronaći i slobodnog vremena. 

- Tada se uglavnom družim s prijateljima. Iziđemo  ponekad, ali samo kad imamo više slobodnog vremena. Inače nema baš puno vremena za izlaske - otkriva. 

Kad je o djevojkama riječ, priznaje da je singl, ali s obzirom na pažnju koju sportaši uživaju među nježnijim spolom, zacijelo će se i taj status brzo promijeniti. 

- Nemam curu. Vidjet ćemo, ne žurim se... - iskren je Karlo koji je trenutačno usredotočen na važne utakmice, ali i na daljnju karijeru koju, poput mnogih uspješnih košarkaša, želi nastaviti u Americi. 

- Naravno da je NBA san svakom igraču. No još sam daleko od toga, treba biti realan - zaključuje.