Kad je riječ o njegovu privatnom životu, košarkaš Marin Rozić poprilično je tajnovit. No ipak smo kapetana košarkaškog kluba Cibona prošli tjedan snimili u šetnji središtem grada sa suprugom Martinom i kćerkicom Nikom. Supružnici Rozić bračne zavjete izmijenili su potkraj srpnja 2016. u Mostaru, gdje je Marin rođen, a njihova je djevojčica na svijet stigla prije petnaest mjeseci. I u potpunosti izmijenila život i prioritete sportaša koji je u Ciboni od 2004. uz šest osvojenih titula prvaka države, osvojio još dva kupa te regionalnu ABA ligu. 

- Nakon što sam dobio kćer, ostalo je palo u drugi plan. Volim se družiti s prijateljima kad raspored to dopusti, no uglavnom vodim miran obiteljski život. Poprilično dosadno, da tako kažem. Volim otići na koncert Gorana Bareta, čak imam i dva njegova postera u sobi. Supruga mi je jedan mak-nula, no drugi ne dam tako lako. Otkako je mala Nika došla na svijet, ona mi je središte svijeta - za portal Basketball.hr rekao je nekadašnji hrvatski reprezentativac i dodao: 

- Osim toga, volim filmove, a volio bih i češće ići u kazalište. No kada dođe dijete, nemaš toliko vremena, osobito kada ga nemaš kome ostaviti na čuvanje. Prije sam više čitao knjige, a sada većinu slobodnog vremena provodim igrajući se s kćeri.

Marin je jedan od rijetkih sportaša koji je uz aktivnu profesionalnu karijeru, koja obuhvaća brojne treninge, utakmice, putovanja uspio završiti i zahtjevan fakultet - pravo u Mostaru. 

- Bilo je poprilično naporno. I dugotrajno. Stu-dirao sam dvanaest godina jer zbog obveza nisam mogao izlaziti na sve rokove. Srećom, studirao sam na fakultetu na kojem ne moraš biti prisutan na predavanjima da bi nešto naučio. Većinom bih se ljeti posvećivao učenju. Na kraju sam ispunio svoju veliku želju i diplomirao, na što sam vrlo ponosan - za spomenuti portal ispričao je 35-godišnjak.

Kako kaže, taj fakultet dijelom je upisao jer mu je i majka pravnica, a dijelom jer je - s obzirom na brojna previranja u karijeri, situacije s ugovorima i predstečajnu nagodbu - i u praksi mnogo toga naučio. 

Sada ozbiljno razmišlja i o upisivanju poslijediplomskog. S obzirom na godine, ipak mu se bliži kraj igračke karijere, no želja mu je, priznaje, i dalje ostati u košarci. 

- Imam ugovor do kraja sljedeće sezone. Osjećam se dobro, nemam zdravstvenih problema i volio bih nastaviti igrati. I dalje uživam u košarci. Doista mi je velika čast biti igrač Cibone. Dok ne budem teret klubu, volio bih nastaviti igrati. Ne krijem da bih volio ostati u Ciboni. No o tom potom. U ovom je trenutku o tome nezahvalno govoriti jer sam i dalje samo igrač. Usredotočen sam na parket, a kada dođe vrijeme da se okače tenisice o klin, vidjet ćemo što i kako - poručio je.