Nakon dojmljive modne prezentacije u Meštrovićevom ateljeu na zagrebačkom Gornjem gradu, dizajnerica koja odijeva zvijezde, Aleksandra Dojčinović, nastavlja svoju stilsku turneju i ove jeseni. Novu će kolekciju predstaviti u utorak, 20. studenoga, u Kockici, kultnoj zgradi na Prisavlju koju je osmislio hvaljeni arhitekt Ivan Vitić. Što će nam predstaviti na pisti, je li naporno promišljati svakih nekoliko mjeseci nove kolekcije te što je naučila tijekom svih ovih godina, otkrila nam je u intervjuu.

Trenutačno ste u velikim pripremama za novu reviju. Moramo priznati da ste nas već pomalo razmazili odabirom lokacija. Što nam pripremate ove sezone?

‘Kockicu’ u Kockici. Kockica na Prisavlju važna je lokacija zbog nekoliko razloga. Prvo, to je spomenik kulture. Drugo, to je obilježje tog dijela Zagreba, Prisavlja, čiji stanovnici vjerojatno nisu ni svjesni koliko je to zdanje važno. To je djelo našega proslavljenog arhitekta Ivana Vitića i revijom želim podsjetiti i na njega, no prije svega pomoću kockica, koje su svojevrstan hrvatski zaštitni znak, želim pokrenuti priču o identitetu za kojim vapimo svi mi mali izvoznici. želim i naglasiti da se naš identitet ne smije temeljiti samo na kockicama nego mora imati jasnu priču i širinu.



Koliko pozornosti posvećujete cijelom konceptu modne prezentacije? Uživate li u tom procesu nakon svih ovih godina?

Mnogo je tu posla, kompleksno je, ali imali smo sreću što smo naišli na predivne ljude u sklopu sustava pa je sve bilo lakše. Osim toga, tu su i moji brojni partneri, a imam sreću što radim s najvećima pa tako revije iz sezone u sezonu prate Mastercard, Coca-Cola, Opel...

Što ste najviše naučili o sebi u smislu promišljanja vlastitog uspješnog brenda? Jeste li otkrili neke svoje skrivene talente?

Nisam ni sanjala da ću imati toliki kapacitet, da ću biti u stanju provesti potpuno fokusirano toliko radnih sati na dan, da ću biti vođa svog malog tima te pokretač i inicijator nekih velikih projekata. Vjerujte mi, s tim se nisam rodila. Imala sam unutarnju borbu i izborila se da kvartovska klinka u meni postane upravo takva.



Vaša revija okuplja iznimno mnogo poznatih osoba. Što je razlog tome?

Vjerujem da su naše revije posebni, lijepi događaji, na kojima su uzvanici cijenjeni i primljeni onako kako se uzvanike i treba primiti. Naša publika nije brojna, birana je i većina njih su ljudi koji su u mene uvijek vjerovali, a takvo što ne smije se zaboraviti, zato beskrajno cijenim svakog svog uzvanika.

Već sada, sredinom studenoga, možemo rezimirati 2018. Kakva vam je bila godina?

Zahtjevna. Dvije velike modne revije, naš web shop koji je zaživio nakon nekoli-ko godina planiranja i brušenja ideja. Mnoge su slavne cure na svjetskim premijerama nosile Lei Lou, do kraja godine lista će se popuniti s još nekoliko imena. Sve to iscrpljuje, ali ništa ne može nadmašiti sreću nakon dobro obavljenog posla.

Koju ste najvažniju lekciju naučili radeći na domaćoj modnoj sceni?

Svaki dan učim i svaki mi je dan lekcija. Ne učim pritom samo na poslu nego i od ljudi s kojima se susrećem, iz međuljudskih odnosa. Nema univerzalne lekcije, pokušavaš primijeniti ono što su te učili roditelji, što si naučio sam i ono o čemu dvojiš te ne pogriješiti. Ili pogriješiti, ali naučiti iz te pogreške. A to je najteže. Znati priznati pogrešku i realno sagledati stvari.



Jeste li skloni revolucionarnim promjenama ili volite inzistirati na onome što funkcionira? S obzirom na iskustvo, sada si već možete priuštiti neke izlete u nepoznato.

Nemam potrebu za tim, uvijek ću stvarati ono što mi se sviđa i stajati iza toga. Jednostavna sam i u poslu i u privatnom životu te se uvijek trudim jednostavnost prenijeti i na svoj dizajn. Nikada ne stvaram kako bih nekoga impresionirala, nego da ta odjeća bude u službi osobe koja je nosi. Uvijek se trudim dati svoj maksimum, naravno u sklopu svojih mogućnosti. Naglasila bih da u svojoj tvrtki nisam samo dizajner nego su tu i brojne druge obaveze koje moram ispunjavati.

Kako vlastiti dizajn uključujete u svoj stil? Koji vam je najdraži komad Lei Lou u ormaru?

Svakodnevno, imam pregršt naših lijepih haljina, a trenutačni favorit mi je jedna crna, dugačka koju sam nedavno nosila na premijeri u CineStaru i voljela bih je još nekad odjenuti. Sjećam se i kada sam dizajnirala haljinu Khala, jedan od naših bestselera. Odjenula sam svoju maksi Khalu nebrojeno puta i danas je čuvam iako većinu haljina koje rijetko nosim darujem.

Postoje li neki trenuci s proteklih revija koje posebno pamtite?

Previše je divnih trenutaka, ali ne možete ni zamisliti koliko ima onih stresnih. Primjerice, netom prije posljednje revije sve je bilo savršeno spremno osim neba koje je upućivalo na kišu. Stajala sam na balkonu Ateljea Meštrović, sijevalo je i grmjelo, sivi oblaci prijetili su pljuskom, a moji ljudi u vrtu već su počeli polako prekrivati tehniku, tepihe i pistu da ih voda ne uništi. Molila sam se da nas zaobiđe, ali u mislima me prekinulo rominjanje koje je spontano izazvalo i moje suze. No znala sam da na to ne mogu utjecati. U tom trenutku shvatila sam da taj neobični zvuk rominjanja ne dolazi s neba nego iz zvučnika jer je DJ pustio neku neobičnu, prigodnu glazbu. I, zamislite, kiša nas je zaobišla, a pljuštalo je u gotovo cijelom Zagrebu. I ne samo to, tog je dana bio opći potop, a našu zgradu, kuću u kojoj je živio taj veliki Meštrović, kiša je zaobišla. Zahvalila sam mu bezbroj puta što je mene, malog kreativca, tu večer negdje odozgo sačuvao od stresa.


A sada ono najteže pitanje - koja celebrity ambasadorica najviše uživa u vašem dizajnu? Koje vam ime prvo pada na pamet?

Moja Sandra (Perković) koju doživljavam kao mlađu sestru i koja, čini mi se, ima čak više komada Lei Lou od mene. No jedan od najljepših trenutaka bio mi je kada je tada trudna Se-verina odjenula moju haljinu i izgledala savršeno. Ona je jedna od onih koje su me podržavale od samog početka. Tada je ona za mene bila samo velika zvijezda, no danas je doživljavam kao neustrašivog borca i mamu s velikim M.