Škotski glumac Alan Cumming jedan je od najsvestranijih umjetnika današnjice koji je postigao nevjerojatan uspjeh u različitim područjima zabavne industrije. Dobitnik je brojnih nagrada poput Emmyja i Zlatnoga globusa, a trenutačno ga gledamo u novoj kriminalističkoj seriji ‘Instinkt’. Riječ je o prvoj dramskoj seriji na američkoj televiziji u kojoj je glavni lik homoseksualac. Cumming je otkrio zašto se ponovno odlučio za TV seriju, što ga je privuklo ulozi te zašto je važno na televiziji imati seriju poput ‘Instinkta’. 

Story: U novoj seriji ‘Instinkt’ glumite homoseksualca. Je li to jedan od razloga zašto ste prihvatili tu ulogu?

Riječ je o prvoj dramskoj seriji na jednoj američkoj televizijskoj mreži koja u glavnoj ulozi ima homoseksualca. Mislim da je važno prikazati čovjeka koji živi u zdravom i uspješnom istospolnom braku u vrijeme kada se u Americi homoseksualce ponovno proganja i oduzimaju im se prava. Savršeno je vrijeme za takvu seriju i ponosan sam što sam dio nje. Serija ‘Instinkt’ dolazi u vrijeme kada se američki predsjednik Donald Trump svojom aktivnom šutnjom svrstao na stranu nasilja i progona pripadnika LGBT zajednice.

Story: Što vam se najviše sviđa kod dr. Dylana Reinharta?

Nikad nisam glumio lik koji je zanimljiv na toliko razina. Kada ga prvi put upoznamo, on je profesor na fakultetu. Poslije doznamo da je bio agent koji je radio za CIA-u, vozio motocikl, autor je uspješne knjige koju serijski ubojica koristi za ostavljanje tragova pa ga zato policija i zamoli da im pomogne uloviti ga. Sviđa mi se što tvorci serije nisu napravili senzaciju od činjenice da je homoseksualac. To nije jedina činjenica koja ga čini zanimljivim. 

Story: Jeste li se bojali da će serija naići na kritike konzervativnijih gledatelja?

Vjerujem da je ova serija dobar početak za uvođenje promjena. Osim što je glavni lik gay, gradonačelnica New Yorka u seriji je Indijka, a šefica policijske postaje Afroamerikanka. Naravno da se to nekima neće svidjeti, ali nadam se da će biti više onih kojima će se sviđati. žalosno je što je trebalo proći toliko vremena da dobijemo seriju s homoseksualcem u glavnoj ulozi. Zasad su reakcije publike većinom pozitivne. 

Story: Našli ste se na meti zlih jezika kojima smeta što ste se izjasnili kao biseksualac iako ste u braku s muškarcem. Kako to komentirate?

Oduvijek sebe smatram biseksualcem, čak i sada kada sam u braku s Grantom. Privlače me žene iako sam odlučio biti s muškarcem i mislim da je ljudima to teško shvatiti. Iza sebe imam brak sa ženom i nekoliko veza s drugim divnim ženama. Sada sam pronašao sreću u muškarcu i želim s njim provesti ostatak života. No to ne znači da sam homoseksualac i ne krivim ljude koje to zbunjuje. Vjerujem da će predrasude postojati dokle god se zakoni ne budu odnosili jednako na sve ljude, neovisno o njihovu seksualnom opredjeljenju.

Story: Što vas je privuklo kod supruga, ilustratora Granta Shaffera?

Prihvatio me onakvog kakav jesam. Uz njega se osjećam ugodno u vlastitoj koži. Sve što radimo jedan za drugog činimo s potpunim poštovanjem i dobrotom.

Story: Jeste li odmah nakon serije ‘Dobra žena’ razmišljali o povratku na male ekrane? 

Ne. Letio sam na sve strane i nisam se htio ponovno obvezati u nekom dugoročnom angažmanu. Nisam htio ponovno živjeti negdje devet mjeseci i snimati seriju. Htio sam snimati filmove i prelaziti s uloge na ulogu. No dobio sam priliku glumiti u ovoj seriji i to nisam mogao odbiti. Drago mi je što sam se zbog nje vratio u New York. 

Story: Nastupali ste na kazališnim daskama, u filmovima, serijama, kabaret klubovima, pisali ste knjige. Što vam je od toga svega najdraže raditi?

Volim raznolikost i upravo sam se zato odlučio baviti  različitim poslovima. No kada bih morao odabrati samo jedno, bili bi to kabaret ili kazalište. Volim tu povezanost s publikom jer tada ste u prostoru samo vi i oni, otvoreniji ste i ranjiviji. Zbog potrebe za interakcijom s ljudima otvorio sam i kafić te često ondje poslužujem ljude. Uživam u tome. 

Story: U vašoj drugoj knjizi ‘Not My Father’s Son’ otvoreno ste progovorili o zlostavljanju u djetinjstvu. Je li vam pisanje knjige na neki način poslužilo kao ispušni ventil?

Iskustvo pisanja knjige bilo je vrlo pozitivno iako je bilo katarzično i zastrašujuće toliko toga otkriti o svom životu. Imao sam potrebu napisati tu knjigu, a danas mi je drago primiti pisma ljudi koji su proživjeli slično iskustvo ili onih koje je knjiga potaknula da o zlostavljanju razgovaraju s drugim članovima obitelji. Kada netko progovori o nekom tabuu, potakne i druge na to. Budući da u knjizi pričam o ocu, bio sam zabrinut zbog reakcija majke i brata, no bilo je to pozitivno iskustvo i na kraju dana osjećao sam se kao pobjednik.

Story: Kada ste znali da se želite baviti glumom?

Kada sam shvatio da ni u čemu drugom nisam dobar osim u glumi. Išao sam u dramsku školu u Škotskoj gdje su mi često govorili da sam talentiran. Budući da su mi opcije bile ograničene, pomislio sam: “Bolje da se držim glume.”

Story: Biste li se ikad vratili živjeti u rodnu Škotsku?

Imam stan u Edinburghu i često posjećujem prijatelje i obitelj, ali mislim da se ne bih trajno preselio ondje. Izgradio sam život u New Yorku i zavolio ga. Ondje se ponekad osjećam kao stranac, no tako se osjećam i u Škotskoj.