Prošlo je pet godina otkako je preminuo Arsen Dedić, no njegova djela žive vječno. Tako će 31. ožujka u Histrionskom domu biti premijerno izveden kabaretni kolaž složen iz izbora Arse­no­vih kazališnih songova i Arsenove poezije inspirirane kazalištem naziva ‘Geste i grimase’. Nikad prežaljeni glazbenik za Histrione je skladao, ispjevao i oplemenio 26 predstava, od kojih su mnoge nagrađivane, a izvođači ove potonje, kojom će biti zatvoreni XII. Gumbekovi dani, jesu Zlatko Vitez, Franjo Kuhar, Oliver Belošević i Sanja Marin, koja nam je otkrila nešto više o predstavi.

Story: Pred vama je premijera predstave ‘Geste i grimase’, koja nema veze s istoi­menom knjigom Ranka Marinkovića?
Ova je predstava kabaretni kolaž složen iz izbora Arsenovih kazališnih songova i Arseno­ve poezije inspirirane kazalištem. Ona je zapravo glazbeno-scenski prikaz koji se temelji na nepresušnoj Arsenovoj ostavštini. Tu se isprepliću songovi i poezija oko zajedničke teme - kazališta, odnosno glumaca, glumačkog života, kazališnih djela... Naravno, Arsen ne bi bio Arsen da ne komentira, što skriveno, što otvoreno, i socijalni i politički i onaj duboko ljudski aspekt ove teme, pa će tako ponekad oporim mediteranskim humorom sigurno nasmijati gledatelje, a vjerojatno i izazvati koju knedlu u grlu, ako ne i suzu. Imala sam sreću i čast često surađivati s Arsenom, a neke od pjesama koje izvodimo baš je i pisao za mene.


Story: Koje ste songove uvrstili u predstavu? 
Redatelj Zlatko Vitez izabrao je songove, ali to je i dalje samo manji dio Arse­no­va ‘histrionskog opusa’. Sve pjesme ne bi stale u predstavu ili bi se ona morala gledati u nastavcima! Songovi su iz ‘Kavane Torzo’, ‘Krležijade’, ‘Diogeneša’, ‘Kćeri Lotrščaka’ i drugih.


Story: Kakav je bio odnos Arsena Dedića i Histriona?
To je bila velika ljubav! Obostrana, kojoj sam i svjedočila. Arsen se veselio pišući glazbu za histrionske predstave i nikad mu nije bilo teško raditi s nama koji smo pjevali. Te probe uvijek su bile prepune njegovih duhovitih dosjetki i zabavno-odgojnih priča, pa bi se njegova glazba i tekst ugnijezdili u nama. Bio je s Histrionima od početka, od 1975. godine i predstave ‘Doma­gojada’. I sam je rekao da mu je to, uz sve teške i neizvjesne trenutke, najljepše provedeno vrijeme, i kazališno i prijateljsko.


Story: Što nam možete reći o svom liku?
Ja sam Sanja koja pjesmama iz raznih komada pokušava dočarati lik koji pjeva tu pjesmu u predstavi ili oživjeti lik koji govori stihove, a nismo ga još vidjeli na sceni.


Story: Godinama ste u glumačkom poslu, kakve vas uloge danas privlače, po kojem ih ključu birate?
Kod nas nije baš česta situacija da mi glumci biramo uloge, uglavnom one (ili točnije oni) biraju nas. Tako posljednjih nekoliko godina dobivam uloge ekstravagantnih, jakih i odlučnih žena, ponekad problematičnog morala ili ponašanja, što mi je zanimljiva promjena jer sam prije igrala uglavnom nevine, naivne i idealističkom zanosu sklone žene. To je stvar godina i zrelosti, ali godine i sazrijevanje mogu odvesti osobu u različitim smjerovima.


Story: Što je još novo na poslovnom planu?
Osim predstava koje igram u matičnom kazalištu Komedija, gdje sam nedavno imala premijeru ‘Tuluma u samostanu’, u dogovorima sam o predstavi za Histrionsko ljeto na Opatovini. Uskoro s predstavom ‘Nikad nije prekasno’ idem na gostovanje u Gradišće. Pre­govaram i o sudjelovanju u jednoj seriji, ali još sve treba uskladiti. Ima planova i poslova.