Jednu od omiljenih radijskih voditeljica, Ivanu Mišerić, čiji glas svakodnevno uveseljava slušatelje Otvorenog radija, gledatelji od prošlog tjedna imaju priliku gledati u novoj avanturi. Naime, simpatična Ivana postala je voditeljica HRT-ove emisije ‘PopRock.hr’ u kojoj se odlično snašla. Iako je posao u medijima, posebice rad pred kamerama, prilično stresan, Ivana se odlično snalazi, u čemu joj pomaže i ljubav prema poslu. Voditeljica o sebi kaže da nije dobra u organizaciji slobodnog vremena, no kada ga pronađe, najradije ga provodi s bliskim ljudima - prijateljima, obitelji, ali i u društvu četveronožnog ljubimca, psića Poppyja. 

Story: Nakon deset godina na radiju, publika vas napokon gleda i na malim ekranima, i to u HRT-ovoj emisiji ‘PopRock.hr’. Kako je došlo do te suradnje?

Telefonskim pozivom. Zvali su me da dođem, ja sam došla, snimili smo neke probne materijale i pao je dogovor.

Story: Što vam je u ovom angažmanu najveći izazov?

Biti kratka u razgovoru s gostima. Ograničeni smo vremenom, zna se koliko intervju može trajati, a ponekad bude teško prestati postavljati pitanja, posebice ako je gost zanimljiv ili želiš dobiti nešto više. Onda je poslije i montažerima izazov rezati materijal. Uz to, moram se naviknuti na kameru, bez obzira na to što se danas svaki dan nešto snima mobitelom i što imam televizijskog iskustva. Zaboravila sam kakav je osjećaj imati tri, četiri snimatelja oko sebe.

Story: Zasigurno u početku postoji i mala trema. Kako je rješavate?

Ne bih to nazvala tremom, više uzbuđenjem, taman onoliko da mi se podigne adrenalin a da pritom ostanem svoja i suvisla. Toga se ne želim rješavati jer bi mi bilo čudno da nema tog osjećaja, ovako je ljepše. Prije je to bilo puno izraženije, ali kad si posložiš u glavi da te gledaju i slušaju ljudi s kojima bih normalno mogla komunicirati da ih vidim oči u oči, onda ne vidim razloga zašto bi ih se trebala plašiti pred kamerama. Komunikacija je jednaka, samo je malo drukčiji kanal.

Story: Jedan od prvih gostiju bio vam je Damir Martinović Mrle. Koliko je teško ili zahvalno odmah na početku imati tako osebujnog glazbenika?

Mrle mi je već gostovao na radiju, nismo se vidjeli prvi put, još smo i povremeni susjedi u Velikoj Gorici, tako da ako ciljate na to da mi je bila panika zbog njegova osebujnog karaktera - baš i nije. Jako ga cijenim, zanimljiv je i lakše mi je s njim razgovarati nego s nekim koga prvi put vidim i nemam puno informacija. Mrle je jako zahvalan sugovornik jer ima što reći i otvoren je za priču.

Story: Ipak je radio vaša prva ljubav. Hoćete li mirovinu dočekati upravo u tom mediju?

Radio je moja baza i moja najveća ljubav. Dok god budem imala želju za medijima i bila dio tog svijeta, radio će definitivno biti prvi izbor. 

Story: Koji vam je najveći čar novinarskog i voditeljskog posla?

Rad s ljudima i njihove povratne informacije. To što činiš razliku, ponekad sitnicama, ponekad s malo većim stvarima. Ako govorim iz radijske pozicije, onda je to neposredna komunikacija s ljudima koji slušaju, mogućnost da im daš prostor koji zaslužuju jer jutarnji program koji radim osmišljen je za njih. Mi pred mikrofonom samo smo njihova navigacija. 

Story: Jeste li oduvijek priželjkivali baviti se radom u medijima i kako je izgledao vaš put izgradnje karijere?

Kao dijete željela sam raditi u trgovini, butiku ili biti frizerka. U izvanškolskim aktivnostima zavoljela sam mikrofon, pisanje, glumu, ples... Svašta sam probala, čak i sport koji mi nije zadržao pozornost. Uvijek kažem da sam tremu slamala već od osnovne škole upravo na taj način. Kad sam upisala studij novinarstva, odlučila sam da su mediji moj odabir i da se moram u tome pronaći. Počela sam sa 18 godina kao dijete koje ne zna točno što želi, ali vrlo je brzo sve sjelo na svoje mjesto. Lokalna televizija bila je prva stepenica, četiri godine poslije dogodio se radio... i onda sve ostalo. 

Story: Što vam se najstresnije dogodilo u karijeri? Hoćete li nešto posebno pamtiti?

Stres je svaki izlazak u eter, čim se upali crvena lampica, hoćeš-nećeš tijelo je pod adrenalinom i nesvjesno se dogodi određeni pritisak koji ne osjećam dok sam u programu. Pad energije i koliko je sve to jako osjetim poslije, uzme mi nekada svaki atom snage, onda se opet drugi dan napunim. Ma lijepo je to sve, više nije posao nego način života, ekstenzija mene. Iskreno, ne pamtim neku veliku situaciju, vjerojatno se dogodila na počecima. Prvi put u eteru prije deset godina, to je bio stres. Prvi put na nacionalnom radiju prije pet godina, također stres. 

Story: Koliko vam vremena uz sve angažmane ostaje za privatni život i kako ga provodite?

Ako sve dobro posložim, ostane mi vremena, najčešće vikendom, no nisam baš vješta u organizaciji. Volim biti kod kuće, ne izlazim baš previše i većinom sam u krugu prijatelja, obitelji i sa psom. 

Story: Kako ste proveli ljeto? Jeste li napunili baterije?

Jako lijepo. Zasad su baterije pune, nadam se da će potrajati. Ljeto sam provela na moru sa sestrom i nećakinjom, vrlo lagano, uglavnom sam ljenčarila jer ne volim aktivan odmor. Plaža, kupanje, knjiga, spavanje, i to je to.