Iako ima tek 22 godine, iza Tonija Filipija, plavookog dečka iz mjesta Sali na Dugom otoku, impresivni su sportski rezultati. Mladi boksač već ima srebrna odličja s velikih međunarodnih natjecanja u mlađim uzrastima. Čak ga željko Mavrović, čovjek koji je zlatnim slovima upisan u hrvatsku sportsku enciklopediju, smatra velikom boksačkom nadom. A da taj mangup ima itekako izraženu mekšu stranu, potvrdio nam je pozirajući fotografu s djevojkom Janom Džeko, svojom velikom podrškom. Iako nije od mnogo riječi, kako kaže, malo je zatomio sramežljivu stranu i otkrio nam čime ga je osvojila 21-godišnja studentica hotelijerstva na Vern’u.

- Kod Jane mi se sve svidjelo, i izgled i osobnost. Poznajemo se od djetinjstva i družili smo se svako ljeto kada bi došla iz Livna. Bila je dio moje ekipe iz razreda i mjesta - kaže Toni te ističe da su njihove uzajamne simpatije trajale nekoliko godina dok se nisu odlučili na vezu.

- Na kraju ljeta Jana se vraćala kući pa bismo se iduće godine ponovno nastavljali družiti - otkriva. 

Da je njihova dugotrajna ljetna romansa prerasla u pravu vezu, drago je i zgodnoj Jani koja nam je priznala kako je isprva mislila da je Toni malo uobražen, ali poslije se uvjerila da je jako dobar dečko.

- Kada smo počeli vezu prije dvije i pol godine, imali smo odnos na daljinu jer sam iz Livna. Iste godine kad sam upisala fakultet u Zagrebu, Toni se doselio i otada smo stalno zajedno. Velika sam mu podrška i ponosna sam na njega. Nedavno sam prvi put uživo gledala njegov meč u Zadru i nije mi bilo dobro. Mislim da sam imala veću tremu od njega. I dalje ću ga pratiti. S prijateljicom gledam prijenos kada ima meč negdje izvan Hrvatske. Da mi je netko rekao da ću ovoliko pratiti boks, ne bih mu vjerovala - smije se studentica. 

Posebno je bila ponosna na svog Tonija prije mjesec dana kad je pobijedio karizmatičnog Talijana Clementea Russa, boksačkog amatera koji je dvaput postao svjetski prvak, dvaput bio drugi na Olimpijadi te prvak Europe u 1. kolu Svjetske lige. Talijani su bili šokirani kada je njihova heroja pobijedio mladi Hrvat, ali i oduševljeni Tonijevom igrom i stavom. Ispričao nam je kako se zaljubio u ovaj sport.

- Prvo su se moja starija braća Bepo i Šime počela baviti boksom. Zapravo, prvi je počeo Bepo kada je krenuo u srednju školu u Zadru. Tata ga je odveo u dvoranu. Šime je isprva trenirao košarku, ali i on se prebacio na ‘rukavice’, a kako sam ih stalno s roditeljima dolazio gledati, sve mi se to svidjelo. Putovanja, energija nakon pobjede. Kad sam se odlučio za boks, trener je u početku dolazio u moju osnovnu školu u Salima, a ja bih dvaput tjedno išao u Zadar na trening. To se nastavilo i kad sam upisao srednju školu. Svemu sam od početka pristupio ozbiljno - kaže sportaš koji trenutačno ne studira. 

Posvećen je sportskoj ljubavi za koju ima i pravilo:

- Najvažnija stvar u boksu je glava. Razmišljati kako primiti što manje udaraca, a što više ih dati - kaže Toni koji trenira u klubu Gladijator. Trener mu je Tomo Kadić koji tvrdi da njegovu sportašu ništa nije teško.

- Treniram i u dvorani, ali i na otvorenom. Nema izlike za trčanje, ni kiša ni snijeg ne mogu me zaustaviti - govori perspektivni mladić koji nema osobitih sportskih uzora. Rado izdvaja Ukrajinca Oleksandra Usyka zato što  mu se sviđa njegov stil borbe, a najveći motivator mu je željko Mavrović koji ga prati i rado savjetuje.

- Željko je sportski direktor saveza. Uvijek je uz nas. Gdje god dođemo, svi ga pozdravljaju, žele se fotografirati s njime. Velika je faca - kaže Toni koji ima još dvije neostvarene želje: 

- U amaterskom boksu Olimpijada mi je san, a u profesionalnom svjetska titula. To su dvije najveće razine.