Marija Šerifović: 'Ne dam se maltretirati'

U moru glazbene hiperprodukcije, scenskih efekata, estetske kirurgije, glazbe koja se više gleda nego sluša, prije dvanaest godina pojavila se Marija Šerifović, 33-godišnja srpska pobjednica Eurosonga 2007., vlasnica jednog od najcjenjenijih vokala na ovim prostorima. Njezino najubojitije oružje su glas i interpretacija koje publiku diraju u dušu. Koliko je god autentična na pozornici, takva je i izvan nje. U to smo se uvjerili dok smo razgovarali u jednom zagrebačkom hotelu. Marija je došla bez imalo šminke, u trenirci, i nakon nekoliko usputnih šala, iskreno je progovorila o dosadašnjoj karijeri, uspomenama, spoznajama, životu u Americi, ali neka poglavlja ipak nije željela otvarati...

Story: Hoće li biti glazbenih gostiju?
Nisam još razmišljala o tome jer to doslovno odlučim prije koncerta. To ću prepustiti intuiciji i danom trenutku.

Story: Imate li inače jako izraženu intuiciju?
Mislim da imam.

Story: U kojem smislu?
Za ljude, neke životne situacije, trenutke. Dosad je to bilo uspješno, bilo u poslu ili svakodnevici.

Story: Slušate li je uvijek?
Uglavnom.

Story: Procjenjujete li dobro ljude?
Prije nisam, a sada mi kažu da sam postala pronicljivija. Ne znam što bih vam rekla, ima dobrih ljudi, ima zločestih, otkud znam? U našem poslu nezahvalno je generalno govoriti na tu temu jer nikad ne možete biti načisto zašto netko ima neku ulogu u našem životu. Povijest je pokazala da te iznevjeri netko u koga imaš neupitno povjerenje. Tako da... svi katkad pogriješimo u procjeni.

Story: Vratimo se koncertu. Veže li vas nešto posebno uz zagrebačku publiku? Javljaju li vam se ljudi iz Hrvatske na društvenim mrežama?
Da, javljaju se, i s obzirom na to da me - kad je o regiji riječ - najmanje ima u Hrvatskoj, odlučili smo to promijeniti. Tako se dogodilo proteklih godina, puno nastupa i obaveza, ali odsad ćemo drukčije. Cibona je samo početak. Ovdje je kvalitetna publika, ljudi znaju procijeniti dobrog pjevača.

Story: Samo u posljednjih godinu dana možete se pohvaliti s dva spektakularna koncerta u beogradskoj areni i u sarajevskom Koševu.
Bilo je još velikih nastupa poput onog u Tuzli, a trenutačno je opće ludilo u Beogradu zbog koncepta ‘Druga strana ploče’. Rasprodali smo četiri puta Sava centar. U planu nam je i peti koncert. Riječ je o nastupu na kojem pjevam glazbu za svoju dušu, izvođače od kojih sam nešto naučila. Među njima su i Bruno Mars, Robbie Williams, Aerosmith, Lara Fabiani, Whitney Houston. To mi je bio veliki zadatak koji sam položila solidnom devetkom. Ljudima se prilično svidjelo, jer kad zbrojimo sve prodane ulaznice, ‘Drugu stranu ploče’ čulo je više od dvadeset tisuća ljudi. Na sceni ima više od trideset glazbenika, riječ je o ozbiljnom koncertnom pristupu svakoj skladbi koju smo se trudili obogatiti na svoj način. Zvuči fantastično.

Story: U showu ‘Zvezde Granda’ već ste nekoliko godina mentorica. Po kojem kriteriju odabirete talente?
Vrlo jednostavno, ili zna ili ne zna, ili te dirne ili ne.

Story: Gledate li više tehniku ili emociju?
Emociju, jer više volim da me netko dodirne, naježi, i u meni izazove bilo koju ljudsku reakciju. Smatram da glazba zbog toga i postoji. 

Story: Kakva ste mentorica, dajete li se puno?
To su sve mladi ljudi, često gledaju u mene kao u televizor i ne razumiju što im govorim. Onda znam biti i malo gruba, vikati da se priberu jer sam s njim relativno kratko vrijeme i idem dalje. Ali dobri su. Željni uspjeha, u nekim su svojim borbama. Ako im na bilo koji način mogu pomoći - super.

Story: Glazba vam je u genima, vaša majka Verica Šerifović cijenjena je glazbenica, a i vaš je djed imao sluha. Jeste li odmalena htjeli i znali da će glazba biti vaš put? Je li bilo još nekih želja i interesa?
Glazba je moj put i odabir od prvog dana, jednostavno se ništa osim nje nije nametnulo i izdvojilo. Ponekad se kod djece to prepozna, jednako kao talent za sport, matematiku ili nešto treće. Tako je bilo kod mene.

Story: Cijeli svijet za vas je čuo kad ste 2007. pobijedili na Eurosongu s pjesmom ‘Molitva’. Tada ste imali 22 godine. Jeste li bili spremni na tako velik uspjeh?
Nitko nije bio spreman. Vjerojatno nas je zbog svega toga pobjeda i lupila. Meni je iskreno više ta priča dosadna jer se dogodila prije dvanaest godina. Istina jest da je ‘Molitva’ lijepo poglavlje u mom životu, moj narod je tada bio ponosan, što je najvažnije od svega. Sljedeće godine nakon moje pobjede puno je ljudi došlo u Srbiju, svi su se odlično proveli, imali su lijepe uspomene. I to je najvažnije.

Story: Spomenuli ste da vas je pobjeda na Eurosongu lupila. Na što ste mislili?
Kad si mlad, nemaš pojma. Hodaš kao dijete, ne znaš što ti se dogodilo, osim da je to odličan osjećaj.

Story: Nakon uspjeha na europskoj pozornici, snimili ste dva albuma, imali dosta koncerata, pa ste se zaputili u Ameriku, točnije u Los Angeles. Zašto baš onamo?
U Ameriku sam otišla 2014., malo odmoriti dušu. Vratila sam se nakon dvije godine. Ondje sam se posložila i na povratku snimila pjesmu ‘Pametna i luda’. I nakon te pjesme, kao da se sve promijenilo nabolje. Kao da sam postala otvorenija za ljude, sve što mi se događalo nekako sam ‘probavila’, sazrela. Dogodio se neki karakterni, ljudski, životni preokret nabolje.

Story: Jeste li planirali ondje karijeru?
Ne, nipošto. To je jedino mjesto gdje mogu pobjeći da me nitko ne zna. Svaka popularnost i svaki veliki uspjeh nose svoju cijenu. Cijena piše na tome. I samo je pitanje kad će doći i u kojem smislu na naplatu.

Story: Koja je to cijena slave?
Ima raznih cijena i varira. Samo nebo zna kad će i u kojem smislu doći na naplatu. Ovo što je sad, meni je sasvim dovoljno u smislu geografske popularnosti. Ne želim nikakvu Ameriku ni svijet, nego da neke trenutke svog života provodim kao obična žena sa svojom obitelji, psima. Ne želim više od toga.

Story: Trudite li se uvijek ostaviti dobar dojam kad vas zaustave nepoznati ljudi i traže selfie ili hoće malo razgovarati s vama?
Ne trudim se. Kod mene dolazi sve prirodno, od dana, situacije, trenutka, ponašanja, koncerta i emisije, ovisno o tome kako se u određenom trenutku osjećam. I to uglavnom implicira da su komentari o meni podijeljeni. Jedan dan ustanem na jednu nogu, drugi na drugu, pa kako me tko sretne. S druge strane, postojim da bih stala na pozornicu i pjevala, i tu nikad ne zakažem. Sve prije i poslije toga, što se mene tiče, ne mora se računati. Istaknula bih da se danas sve nekako promijenilo. Ljudi kupe ulaznicu za koncert i misle da su kupili vlasništvo nad tobom, kao da moram s nekim razgovarati. No ne dam se maltretirati, jer kad bih razgovarala s cijelim svijetom, poludjela bih. Gdje je zdrav razum?

Story: I bez ovoga što ste rekli djelujete snažno, da se ne date zafrkavati, prirodno. Je li vas stajalo to što se ne libite reći što mislite?
Sigurno jest. Općenito, u svakom društvenom segmentu mnogo veći uspjeh postižu ljigavci, likovi bez obraza, poštenja, licemjeri. U smislu, sve može, sa svakim sve može, ni na što se ne žale, sve mogu podnijeti, za ništa neće podići glas i njima je najbolje. I to je u redu, tko može tako, svaka mu čast. Jednostavno nisam takva rođena, to nije moj karakter, a ne bih ga ni mijenjala. Bit je svega da je život jako kratak da bismo glumatali jer ću se u sljedećem životu roditi kao žaba. I što ću, kreketati na listu? Ne želim to.

Story: Kakav imate odnos s kolegama?
Odličan! U smislu da kad se sretnemo popijemo kavu, čaj, sok, popričamo, ali istodobno ne mogu reći da imam jako velike prijatelje na estradi. Tu također dođe do nekih neželjenih situacija, prije ili poslije. Imam krug prijatelja koji nisu iz tog svijeta.

Story: Poznato je da ste cijenili Oli­vera Dragojevića. Čime vas je zadužio?
Na spomen Olivera u stanju sam stajati mirno i ne govoriti ništa. Mislim da ne postoji riječ koja bi ga u potpunosti mogla opisati kao umjetnika i kao čovjeka. Uopće ne mogu sročiti u rečenici što mislim o njemu. Spomenula bih da pratim i još neke hrvatske izvođače, nedavno sam tako upoznala Massima na dodjeli MAC-a, fantastično je otpjevao pjesmu ‘Nisam spreman’, tu je Nina Badrić koja je nedavno održala odličan koncert u Splitu. Drago mi je što postoji kvalitetna pop kultura i da opstajemo kao posljednji dinosauri.

Story: Potkraj 2013. izdali ste autobiografiju ‘Ispovest’ koja je podignula dosta prašine. Među ostalim, pisali ste i da je vaš otac zlostavljao majku. Rečeno je negdje da mu to niste oprostili. Je li se nešto promijenilo? Jeste li oprostili ocu?
Od onoga trenutka kad je taj projekt završen, rekla sam da o svemu što je u knjizi napisano neću ni s kim nikad komentirati i toga se držim. Sve što je trebalo biti rečeno, ondje je rečeno.

Story: Jeste li požalili zbog autobiografije?
Ne. Sve je došlo prirodno, bez namjere da nešto bude ovako ili onako.

Story: Što vam je mama Verica Šeri­fović, priznata pjevačica, rekla kad ste napisali knjigu ?
Ona ništa novo nije ni čula ni vidjela.

Story: Je li ponosna na vas?
Kako da ne. Kako biste vi rekli ‘luda mater’, ide za mnom, prati me. To su ti majčinski porivi, što je zapravo normalno.

Story: Zove li vas često? Ispituje li što ste jeli, pili?
Redovito, i to deset puta na dan.

Story: Što vas ispunjava u slobodno vrijeme?
Volim putovati. Kažu da je život ono čega se sjećamo pa se trudim sebi omogućiti što više lijepih razglednica u sjećanju. Da se sjećam kad budem stara baba, negdje u Americi pokraj ocea­na. Volim životinje, imam engleskog buldoga Haka kojeg vodim svugdje sa sobom. Provodim mirno vrijeme uz gledanje serija, šetnju.

Story: Ispijate li kave s prijateljima?
Ne. Ne pijem kavu, ne pušim, ne drogiram se. Što sam starija, sve sam dosadnija. No volim otići na laganu večeru s prijateljima.

Story: Kako čuvate glas?
Spavam. Glasovita operna diva Montserrat Caballé rekla je da je najbolji mogući lijek za glasnice zdrav san, minimalno osam sati. Jako mi je važan, ako ga nemam, ne funkcioniram.

Story: Spomenuli ste nekoliko puta Ameriku. Planirate li se onamo jednom preseliti?
Već živim u Los Angelesu. Kad god imam vremena, odem onamo, tamo imam kompletan život, stan i prijatelje. U Los Angeles sam se zaljubila na prvi udisaj njegova zraka. Ne volim zimu, ondje je uvijek lijepo vrijeme. Tamo vlada atmosfera kao da je vječni godišnji odmor. Svi su nasmijani, lijepi...

Story: Što je s novim albumom?
Nakon koncerta u Zagrebu imam još jedan u Beogradu, a nakon toga planiram smanjiti sve obaveze i posvetiti se novom materijalu. Nadam se da će sve biti gotovo do studenoga.

Story: Pišete li vi pjesme?
Nemam još tu ambiciju, ali dajem ideje, zato savršeno biram suradnike koji me poznaju.

Story: Mnogi komentiraju da se nakon prvog vašeg koncerta vraćaju po još. Što mislite, što je to što dajete publici?
Mislim da je nezahvalno takvo što komentirati. Kada gledam svoju publiku, katkad imam osjećaj da se stvori atmosfera kao da je mogu žlicom zahvatiti, pospremiti u neku kutiju i odnijeti kući. To je magija koja se ne može objasniti, a magija se ionako ne može objasniti.