Grupa Silente rasprodala je prvi najavljeni koncert u zagrebačkom klubu Sax, planiran za 30. ožujka, a zbog velikog interesa publike, dan ranije, u petak, dodan je još jedan nastup. Tim povodom, kontaktirali smo 28-godišnjeg frontmena grupe, simpatičnog Tibora Karamehmedovića, koji nam je otkrio zašto se odlučio vratiti u bend, što smatra negativnim stranama posla te kakav je kada je zaljubljen. 

Za tjedan dana održat ćete dva velika koncerta u Saxu koji će ujedno biti i prvi zagrebački nastupi nakon Doma sportova, je li vas iznenadio toliki interes publike s obzirom na to da je prvi već rasprodan? 
Dobra je svaka muka koja nas povezuje, i loše je svako dobro koje nas razdvaja. Pretpostavljam da je lako voljeti Silente u trenucima kada osvaja simpatije i srca svakog drugog šanka u regiji, ali sad kada smo manje popularni interes publike je manji, ali intenzivniji. Manje ljudi, ali jače vrište. Ni ovo neće trajati zauvijek, upravo zbog toga sam zahvalan na svakoj sekundi poklonjene pažnje i mislim da dugujem dati sve od sebe. Sebi barem, ako ne njima.

S čime ćete ovaj put oduševiti publiku i jeste li pripremili neko posebno iznenađenje? 
Kao i uvijek, Silente koncerti su atrakcija i zbog publike koja napravi svoj show pa je i na pozornici odlično biti. Jedino iznenađenje je da ga nema.

Prije tri godine ste održali samostalni koncert u Domu sportova i time postali najmlađi bend koji se odvažio na takvo nešto, što je presudilo da nakon toga napustite bend? 
Odlazim jer sam mislio da na pozornici trebaju biti samo ljudi koji vjeruju da će na istoj dati sve od sebe. I znam koliko to glupo može zvučati nekome, ali ja ne želim i ne gledam pozornice s budalama na njoj koje se štede i boje svoje umjetnosti. Tad, sa 24 godine i odrađenih 200 koncerata u tri godine, sam zaboravio što sam radio prije nego sam bio u bendu pa sam dva mjeseca proveo u zanimljivoj samoći. Nakon što u njoj nisam našao ništa, odlučio sam napraviti album koji ću sam pisati, aranžirati i snimiti sve od instrumenata što budem znao. Trebalo mi je dvije godine i sad slušate taj album 'I na kopnu i na moru'.

Što je presudilo da se vratite u bend?
U međuvremenu me svladala emotivna strana Silentea i odlučio sam dovršiti naš treći album, usred čijeg sam snimanja odustao od benda. Razlog je jednostavno, osjećao sam se tako. Uvijek postoji mali vražićak na ramenu koji kaže: 'Uzmi lovu i radi stotine koncerata. Kome trebaju albumi sad, osim tebi'. Sigurno je da ja radim kako se ja osjećam i koliko god tim gubim imidž, novce, publiku i simpatije, sve to vrijedi - ili čak, sve je to malo - za moje zadovoljstvo kad pišem, snimam i nastupam.

Kako su ostali članovi reagirali na vaš povratak?
Silente je nastavio svirati bez mene i drago mi je da su održavali taj brod dok me nije bilo, ali oni znaju da je meni najviše žao što me nije bilo. Svima nam je drago da opet dijelimo pozornice. 

Mnogi su nagađali kako su razlog razilaženje svađe i loši odnosi u bendu, dok su neki pak tvrdili da je riječ 
o marketinškom triku, što je od toga istina?
Kako naravno nije moguće da ja stvarno volim ovo što radim, ostaju mi te dvije opcije, svađa i marketinški trik. Svađa - naravno da je bila, svaki dan je i neke još traju, ali ne izlazi se iz benda zbog toga. I naravno, marketinški trik - ne znam jeste li vi vidjeli ikad marketinški trik, ali ako je ovo jedan od tih, onda je sigurno najgori koji ste vidjeli.

Prije nekoliko mjeseci izdali ste svoj prvi samostalni sing i započeli, možemo to tako reći, dvije paralelne karijere. 
Što biste izdvojili kao najveću razliku vaše samostalne karijere i one u bendu?
Dvije karijere, blaga si na riječima, pa ja nemam ni pola jedne. Ali imam dva projekta, Silente i Tibor. Silente pišem s bratom Insanom i cijeli bend uvježba pjesme prije snimanja. Za svoj prvi album sam sam ušao u studio i sam snimio sve instrumente, bez probi. Za Silente se ne brinem previše, to je mačak i uvijek se dočeka. Za Tibora se, iskreno, plašim jer će ga ljudi ocjenjivati u usporedbi sa Silenteom. 

Od samih početaka grupe Silente postali ste zaštitno lice benda, koliko vas je slava promijenila?
Jelena Karleuša je slavna, ja nisam slavan. Naše se pjesme ponekad pjevaju više nego ostale, ali ovo je showbiznis. Mačke i političari su rock zvijezde sada, čak su i komičari postali najmanje smiješni od cijele te scene. Ja se samo vrtim u toj kremi, pišem pjesme i snimam ih. Svi smo na milosti i samilosti publike. Nekome je simpatija cilj, a nekom posljedica.

Što biste izdvojili kao pozitivne, a što kao negativne strane posla kojim se bavite?
Pozitivne i negativne strane. Hmm. Pa nemaš baš vremena za sebe, nemaš ritam spavanja, upoznaješ puno 'mutnih' likova, potrošiš milijun kuna na snimanje pjesama i onda ih daš besplatno. Sve ostalo su negativne strane.

Prija li vam pažnja ženskog dijela publike? Jeste li neku od svojih pjesama posvetili nekoj djevojci?
Prija mi svaka pažnja. Ženski dio publike je do sada presudio svakom izvođaču, one su stvarno, što kažu, ljepši spol. Ali u zadnjih par godina su ipak prevladale poruke s naslovima poput 'poslušaj i komentiraj moj bend. Evo link'. I tako sam došao do krasne glazbe do koje vjerojatno ne bih došao sam, iako intenzivno pratim svu glazbu koja izlazi.

Što je najromantičnije što ste napravili za djevojku?
Politika i žene, prijateljice moja, a romantika je negdje između to dvoje. Ne znam što je djevojkama romantično, jednoj sam dao svoje srce, ali ona je htjela moju dušu. I to je bio kraj toga.

Imate li trenutno nekog posebnog u životu ili ste pak fokusirani na skorašnji izlazak prvog solo albuma?
Naravno da imam nekog posebnog i ovim putem pozdravljam taj 'poseban slučaj'.