Kad je prije gotovo dvije godine zaigrala glavnu ulogu u filmu ‘Zvizdan’ redatelja Dalibora Matanića, gotovo da nije bilo medija koji se tih nekoliko mjeseci nije bavio 27-godišnjom glumicom Tihanom Lazović. Njezin je početak bio strahovito uspješan i strelovit - film je osvojio nagradu u Cannesu, Tihana je u Berlinu dobila priznanje European Shooting Stars, potom je surađivala sa Zrinkom Ogrestom na filmu ‘S one strane’, koji je u Europi dobio brojne nagrade... Iako je posljednjih godinu dana ne vidimo toliko u medijima, to ne znači da je pala u zaborav. Mlada Zadranka i dalje naporno radi. Nakon što je snimila jednu sezonu uspješne televizijske serije ‘Novine’, priprema se za snimanje druge sezone, ljetos je utjelovila glavnu ulogu u filmu ‘Aleksi’, koji tek treba doći u kina, a 19. siječnja u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh očekuje ju premijera predstave ‘Šest likova traži autora’, njezine prve suradnje s redateljem Oliverom Frljićem. Stoga ne čudi što je posljednjih dana u utrci s vremenom i što se više ne stigne baviti svojom drugom velikom ljubavi - glazbom. No ipak smo je uspjeli uhvatiti na nekoliko minuta kako bismo s njom porazgovarali o radu s, prema mišljenju mnogih, kontroverznim redateljem Oliverom Frljićem, o tragu koji je uspjeh ostavio na nju i njezinu karijeru, o ljubavi s redateljem Ivanom Sikavicom...

Slavko Sobin, Tihana Lazović i Filip Dizdar Story: Pred vama je premijera predstave ‘Šest likova traži autora’. Kakva je vaša uloga? U komadu igram Prvakinju, glumicu iza koje je puno iskustva, ‘divu’. Volim igrati dive jer se privatno nikad tako ne osjećam. Ali to je Frljić, tako da je sve pomaknuto i prilagođeno našem podneblju. Story: Prvi put radite s redateljem Oliverom Frljićem. Kako je došlo do te suradnje? Zapravo sam uskočila u predstavu dva tjedna prije premijere jer sam zamijenila kolegicu i prijateljicu Miju Anočić Valentić. Nisam u ansamblu, slobodnjak sam i imam taj privilegij da mogu birati projekte i ljude s kojima želim raditi. Kad sam čula da predstavu režira Frljić, odmah sam prihvatila poziv. Story: Kako biste opisali iskustvo rada s njim, ali i općenito rada na toj predstavi? Oliver je jedan od možda pet kazališnih redatelja u Hrvatskoj s kojima sam htjela surađivati. želja mi se ostvarila i nisam požalila. Iz-nimno je pametan, talentiran, zagrijan. Teško je raditi s redateljima koji u sebi ne nose strast. Vjeruje glumcima, poštuje ih i voli, a to je, čini mi se, bez obzira na rezultat, najvažnije. Story: Kad je o Frljiću riječ, publika zacijelo očekuje nešto kontroverzno. Ima li u predstavi odstupanja u odnosu na Pirandellovo djelo? Apsolutno. E sad, što znači kontroverzno? Kod nas je kontroverzno mnogo toga s obzirom na to da živimo u srednjem vijeku. Pozi-vam čitatelje da dođu na predstavu, ne želim sve pokvariti otkrivanjem sadržaja. Story: Publika vas najviše pamti po filmskim i televizijskim ulogama, no to nije vaša prva kazališna predstava. Moraju li nužno filmski glumci biti podjednako uspješni i na kazališnim daskama? Ima li razlike u radu ispred kamere i u kazalištu? To su dva svijeta i jako su različita. Iako, vjerujem da ako si dobar glumac, dobar si i na daskama i pred kamerom. Riječ je o osjećaju. Drukčije igraš kad je kamera tvoj partner i kad igraš za 500 ljudi. Idealno je kada možeš kombinirati. Ali nikad ne naučiš ovaj zanat. Svaki novi film ili nova predstava nova je borba ispočetka. Sumnje, strahovi, rad, rad, rad pa malo talenta pa opet rad, rad, rad... I onda zaključak: zapravo sam grozna glumica. Nema tu pomoći. Onda se dogodi dobar projekt pa povjeruješ da i nisi baš tako loš.
Story: Što je vama draže? Meni je važno raditi s dobrim redateljima i s dobrom ekipom. Dogodilo se tako da počnem s filmom i da više snimam, ali to ne znači da mi kazalište nije drago. Nisam članica ansambla jer mi to zvuči kao omča oko vrata pa samim time ne igram toliko puno u kazalištu, ali to je sada tako. Sve se to može promijeniti. Možda za dvije godine postanem slastičarka, tko zna... Story: S redateljem Daliborom Matanićem odlično ste surađivali na filmu ‘Zvizdan’ i u seriji ‘Novine’. Planirate li zajedno raditi na još nekom projektu? Dado je posebna priča. S njim bih radila uvijek. Veliki projekt, mali projekt, predstavu, što god... Lijepo je surađivati s nekim tko ti potpuno vjeruje. Za koji dan počinjemo snimati drugu sezonu ‘Novina’ i tome se veselim. Story: Upravo se s njim i dogodio vaš veliki uspjeh - film je osvojio nagradu na festivalu u Cannesu, prikazan je na osamdesetak međunarodnih festivala i nagrađen sa 25 nagrada, vama je uručeno prestižno priznanje Shooting Stars... Koliko je sve to utjecalo na daljnji tijek vaše karijere? Taj dio života doživljavam kao neki san. Potpuno je suludo da jedan dan hodaš crvenim tepihom u Cannesu, a za dva dana si u Zagrebu, u lokalnom kafiću, bez šminke i sav raščupan piješ kavu. Onda Berlin, Shooting Star, u skupini s još devet kolega koji su već i u Hollywoodu. Opet hodaš crvenim tepihom, primaš nagrade pa se za dva dana voziš u prepunom tramvaju, dođe ti kontrola pa se svađaš i moliš da te puste jer si običan student koji nema novca za kaznu. Apsurdno, zar ne?
Tihana Lazović i Slavko Sobin Story: Jesu li vam se u ove dvije godine otvorila vrata inozemnih produkcija? Je li vam to uopće želja i smjer kojim namjeravate ići? Upoznala sam doista puno ljudi zahvaljuju-ći uspjehu ‘Zvizdana’. Našla sam i inozemnog agenta. Snimila sam film u Italiji koji bi uskoro trebao biti premijerno prikazan. Kada dolaziš iz male zemlje kao što je Hrvatska, sve je naopako. Vani je nepojmljivo da nemam agenta i da sve poslove i ugovore rješavam sama. Kao što sam prije rekla - sve je moguće. Sutra opet mogu otići na crveni tepih i raditi s velikim redateljima ili možda ipak sjediti na kavi raščupana i rješavati križaljke. Nema pravila. Story: Može li se od glume u Hrvatskoj pristojno živjeti? Može. Kad pogledamo koliko sirotinje ima u Hrvatskoj, umirovljenici kopaju po smeću... Moja je sestra cijeli život provela vježbajući klavir kao manijak, završila je Akademiju i naposljetku radi u školi za mizernu plaću. Kad sve to sagledam, jako mi je neugodno žaliti se na glumačku plaću. Story: Hollywood neprestano potresaju skandali, od seksualnog uznemiravanja, potplaćenosti glumica do rasizma i slično. S kakvim se problemima kod nas nose mlade glumice? Kod nas ima previše glumaca, previše akademija i previše mladih ljudi koji nemaju posla. Kriv je sustav koji svake godine izrodi pedeset novih glumaca. Gdje će ti ljudi raditi? Događa se to da onda ti mladi ljudi prihvaćaju bilo kak-ve poslove, pod bilo kojim uvjetima, za bilo kakav novac. Široka je to tema. Nama treba jedna velika revolucija, ali kad pogledamo političku situaciju u državi, ne čudi što je na svim područjima kaos.
Tihana Lazović i Ksenija Marinković Story: Jeste li ikada i sami dobili neprimjerenu ponudu? Srećom, nikad se nisam susrela s neprimjerenim ponudama, ali mislim da izgledam kao netko tko bi se posvađao i potukao pa me se valjda ljudi malo i boje. No sigurna sam da je puno kolegica bilo u teškoj situaciji i o tome treba govoriti. I o manjim plaćama i općenito o odnosu prema ženama koji je i u 21. stoljeću upitan. Sretna sam kada vidim buru koja se događa u Hollywoodu. To mi ulijeva nadu u promjene. Story: Ljetos ste snimili film ‘Aleksi’. O čemu je riječ? Vi tumačite naslovnu ulogu? ‘Aleksi’ je debitantski film mlade redateljice Barbare Vekarić. Tumačim Aleksi, djevojku koja se nakon fakulteta, bez posla i novca, vraća u roditeljsko gnijezdo i suočava s pritiscima roditelja, društva... Pokušava doznati tko je ona zapravo i što želi. Putem nailazi na bezbroj prepreka, mnogo griješi i zapada u zanimljive situacije. Mislim da se svaka 27-godišnjakinja može pronaći u Aleksi. Story: Kada možemo očekivati premijeru? Film je u montaži i uskoro bi mogao ugledati svjetlo dana. Story: Uz glumu, vaša je velika ljubav i glazba. Mnogi ne znaju da imate bend. Kakvom se vrstom glazbe bavite? Nažalost, zbog obaveza bend je u drugom planu. žao mi je jer mislim da su glazba i povlastica da se baviš njome nešto najbolje na svijetu. Iako zasad nemam vremena za bend, nadam se da ću u budućnosti više vremena posvetiti glazbi. Nije to nešto što radiš usput. Vratit ću se tome, a u kojem obliku i kad, još ne znam. Za sve će doći vrijeme. Story: Najavljivali ste suradnju s dečkom, redateljem Ivanom Sikavicom. Što ste ostvarili kad je o tome riječ? Ništa. Zasad Ivan radi svoje, ja svoje. Kad i ako dođe vrijeme za suradnju, nadam se da se nećemo poklati.
Toni Šestan i Tihana Lazović Story: Oliver Frljić i Linda Begonja, Dalibor Matanić i Helena Minić Matanić samo su neki od parova koji su nam pokazali da ljubav i posao mogu ići zajedno. Kako to funkcionira u vašem slučaju? Jeste li jedno drugome veliki kritičari, ali i vjetar u leđa? Nema tu pravila. Smatram da u vezi mora biti komunikacije, iskrenosti i poštovanja. A sad, tko se bavi kojim poslom... Ivan je definitivno moj najveći kritičar i dežurna osoba za spuštanje na zemlju, a istodobno velika podrška i obožavatelj. Story: U vezi ste gotovo šest godina. Kako izbjegavate monotoniju u odnosu? Jako smo različiti i jako se volimo, tako da nam nikad nije dosadno. Story: Kako razdvojenost zbog posla utječe na vaš odnos? Je li to plus jer se onda zaželite jedno drugoga? Oboje smo slobodnjaci pa se dogodi da se mjesecima samo susrećemo kod kuće, kao na kolodvoru, a onda se dogodi da mjesec dana oboje ništa ne radimo pa to koristimo na najbolji mogući način. Teško je, ali dok ima razumijevanja i komunikacije, moguće je. Story: Kako gledate na izvanbračne izlete? Studije pokazuju da 19 posto žena i 23 posto muškaraca prevari svog partnera. Jeste li se ikad našli u iskušenju? Stvarno nemam vremena za to. I da hoću, ne znam kako bih u svoj raspored ugurala ljubavnika. Ali kao što sam rekla: komunikacija, komunikacija, komunikacija!
Tihana Lazović i Dalibor Matanić Story: Kakav je vaš stav o braku? Gledate li na to kao na puku formalnost? Kad mi netko kaže da se ženi, meni je uvijek prvo pitanje: Zašto? Tako da gledam na to kao na puku formalnost. Možeš napraviti tulum i da se ne ženiš. Story: A majčinstvo? Priželjkujete li tu ulogu jednog dana i za sebe? Jako volim djecu. Doći će vrijeme i za to, nadam se. Ne znam ispeći ni jaje na oko kako spada pa se bojim da nisam još spremna. Story: Jedna ste od rijetkih osoba koja o privatnom životu dozira informacije. Koji je najgori trač koji ste čuli o sebi? Doista ne znam koga bi zanimao moj privatni život i zašto. Trač? Da sam postala diva. Stvarno nisam, pitajte moje prijatelje. Story: Smatrate li da vodite uzbudljiv život? Nedostaje li vam nešto? Apsolutno ne. Vodim vrlo miran, dosadan život. Posao kojim se bavim uključuje mnogo ljudi, smješkanja, sređivanja pa privatno najradije ležim na kauču i gledam film. Pone-kad sam sretna i kad buljim u strop i nitko me ništa ne pita. Story: Što ste si poželjeli u ovoj godini? Putovanja. Autor: Nikolina Kunić Foto: arhiva Story.hr, Matea Smolčić Senčar, Luka Stanzl/PIXSELL