'Tukli su me kao dijete - kišobranom ili onim što bi im prvo došlo pod ruku'

Iako godinama sjedi na tronu kao obožavani glazbenik britanske scene, Morrissey nije nedodirljiv. Nerijetko su ga ismijavali i žestoko kritizirali. Jedan od genijalnijih pjevača i skladatelja današnjice kompleksna je osoba koja je svoje stavove, ironiju, aseksualnost i ljubav redovito prenosila u stihove i vjerojatno je jedini engleski izvođač koji je uspješno izgradio vlastitu kulturu, osobni svijet sazdan od vlastitih shvaćanja, bizarne opsesije starim filmovima i kontroverznim umjetnicima, mržnje usmjerene prema autoritetima, političarima i pripadnicima kraljevske obitelji. Tvrdi da je rijetko volio, a unatoč nastojanju da intimu sakrije od znatiželjnih očiju javnosti, njegova je seksualnost već više od 20 godina predmet brojnih novinskih članaka i intervjua. Unatoč tome, osnivač kult­nih The Smithsa, jednog od najvećih rock bendova britanske povijesti, ostao je do danas tajanstven i nedorečen. 

- Prihvatiš da je to tako, nikad nije bilo nekog posebnog povoda za nasilje - rekao je poslije. 
Zbog rušenja i nove izgradnje njihove četvrti obitelj je 1970. premještena u Stretford, gdje je Morrissey pohađao osnovnu i srednju školu St. Mary’s Secondary Modern. No ovdje zapravo tek počinju njegove nevolje. Bio je izložen fizičkom nasilju koje su nad učenicima provodili učitelji tako što su ih udarali u koljena, nogom u slabine i slično. Iako su to iz ravnateljstva škole demantirali, navodno je riječ o praksi koja u to vrijeme nije bila neuobičajena u prosvjeti. 

- Nije prošla minuta, a da profesor nije napao nekog od učenika. Bez trunke čovječnosti takvi su se profesori vodili činjenicom da njihova zarobljena publika ne može vrištati, jer ionako nije bilo nikoga tko bi ih čuo. Učionica je bila pozornica na kojoj se svaki dan odigravala njiho­va teatralna egzekucija. Kako su si uopće obja­s­nili da je to dopustivo? - rekao je Morrissey koji je zbog toga često bio u sukobu s profesorima. 

- Sjećam se da me jednom snažno udario. Uzeo sam mu loptu, a njegov je odgovor na to  bio da jednostavno sve ignorira i udari me. Stajao sam mirno - kaže. Ništa drukčije nije bilo ni kod kuće. 

- Tukli su me kao dijete - kišobranom ili onim što bi im prvo došlo pod ruku. Bili su jako strogi kad sam bio mali, malo manje kako sam odrastao. Nisam imao nikakvu slobodu kao dijete. Siromašna djeca kakvo sam ja bio nisu imala prostora za razvoj. Oko sebe sam podigao zidine - objasnio je i priznao da je možda bilo nekoliko situacija u kojima je takvo što i zaslužio. 

- Bio sam jako glasno dijete. Uvijek bih sjedio ispred televizora. Nisam htio ići na spavanje, a onda sam sa šest godina otkrio glazbu i glasno je puštao, neprestano... To je zasigurno bilo nepodnošljivo. Iskreno, bio sam iznenađen koliko su tolerantni. Često nisam ni išao u osnovnu školu. Dobio sam jedinice iz svih testova i nikad nisam išao u srednju školu. Bilo mi je lakše obrazovati se sam, čitao sam knjige kada bih to želio, razvijao neke svoje interese. Nisam tolerirao autoritete, bio sam nediscipliniran. Nitko mi nije mogao ništa narediti - kaže i priznaje da su jedino što ga je zanimalo bili glazba i pisanje. 

Često bi sa sobom nosio bilježnicu u koju bi zapisivao sve što bi mu palo na pamet. Bez nje nije odlazio ni na toalet. Najveće idole vidio je u gay ili biseksualnim legendama kao što su Billy Fury, James Dean i Oscar Wilde - pojedinci s kojima je mogao imati “sigurnu vezu”, kako je to jednom rekao. 

- Osobe koje posjeduju tu neku privlačnost bez obzira na to što rade ili proizvode jako su rijetke. Mrzim obične ljude. Bio sam čudno dijete koje nije moglo funkcionirati u normalnom društvu. Lakše je zaljubiti se u slike i mitove. Pomno sam ih birao i mogu reći da imam dobar ukus - objasnio je Morrissey. 

- Dosta sam se izolirao. Na neki je način Oscar Wilde postao moj prijatelj i što sam bivao stariji, to sam ga više obožavao. Uvijek je uz mene. To je gotovo biblijski odnos, kao da svuda sa sobom nosite krunicu - priznao je. 

Bio je fasciniran Wildeovim životom, osobito njegovim odnosom s ljubavnikom Lordom Alfredom Douglasom. Njih su dvojica bili opsjednuti takozvanim chikens i dollies, mladim muškarcima kojima su plaćali za seks. Većina njih imala je 23 godine i suprugu, a to su radili isključivo zbog novca. Tu je temu u brojnim pjesmama kasnije obradio Morrissey. Sa šest je godina našao i glazbene uzore, prve ploče koje je kupio bile su singl Françoise Hardy ‘Another Place’ i pjesma Marianne Faithfull ‘Come And Stay With Me’. Tijekom 70-ih njegov se glazbeni ukus još više razvio. Već je bio obožavatelj skupina Roxy Music i Mott The Hoople, a zainte­resirao se i za njemačkog pjevača Nicu, no nitko na njega nije toliko utjecao kao The New York Dolls, jedan od najkontroverznijih punk bendova u povijesti. Prvi ih je put poslušao 1973. u BBC-jevoj emisiji. 

- U mojoj školi svi su bili ludi za Bowiejem ili Bolanom. Jedan ili drugi, nikad obojica. Ja sam volio Dollse, jer su mi klasični rokeri bili glupi, bez mozga, mačisti koji serviraju juhice. Dollsi su bili muževni, imali su složene osobnosti, ipak su bili rock’n’roll mafija - kaže. 
Budući da je bio usamljenik i potpuno drukčiji od ostalih učenika St. Mary’s, koncerte je posjećivao sam. 
- Bilo je nemoguće naći ljude mojih godina koje je zanimala takva vrsta glazbe. Još sa 12 otišao sam poslušati Loua Reeda i preživio. Sad kad gledam, to je fascinantno. Također sam te i iduće godine otišao na koncert Davida Bowi­eja i Roxy Music. Zamislite 12-godišnjaka koji odlazi sam poslušati nekog kao što je Lou Reed koji je u to vrijeme pjevao o transseksualizmu, heroinu i ljepoti smrti, nemogućnosti života. Tijekom 70-ih neprestano sam odlazio na koncerte, to je jedino što sam radio, ništa me drugo nije zanimalo. Tamo bih sreo ljude koje sam upoznao na nekim prethodnim koncertima, ali kada bih otišao iz dvorane, više ne bismo komunicirali. Bilo je to duhovno i samotno putovanje - objasnio je Morrissey koji je 75. otputovao u SAD posjetiti tetu koja je živjela u New Jerseyju.

Tamo ga je očarala punk pjesnikinja Patti Smith čiji album ‘Horses’ ubraja u najdraže. Od nje je naučio ne šutjeti i svakome tko nije na istoj valnoj duljini sasuti sve u lice. No njegov se mjehurić rasprsnuo 1978., kada je kao suradnik časopisa Kid’s Stuff dobio priliku intervjuirati je u Londonu. 

- Pustila je vjetar četiri puta i to u sobi punoj mladih, povodljivih ljudi. U prvom je redu sjedio dječak koji nije mogao imati više od 17 godina. Prišla mu je i glasno mu postavila vulgarno pitanje o njegovoj obdarenosti. Lekcija koju sam naučio jest da je ponekad bolje držati se iluzija koje gajite o ljudima i ne upoznati ih - rekao je. 

Kad je navršio 17, roditelji su mu se razveli, otac se iselio iz doma, a on i starija sestra Jac­queline ostali su živjeti s majkom zbog čega je morao pronaći posao. Zaposlio se u administraciji vladine udruge Inland Revenue, a zarađeni novac trošio je na ulaznice za koncerte grupa Talking Heads, The Ramones i Blondie. I dalje nije imao prijatelje, odnosno imao ih je nekoliko s kojima se uglavnom dopisivao, a manje družio. Volio ih je držati na distanci. Jedna od prvih osoba s kojima se dopisivao, još jedan obožavatelj New York Dollsa, Billy Duffy, kojeg je upoznao 1977., upravo se pridružio bendu Nose­bleeds i tražili su pjevača. Predložio je Mor­risseya koji ih je oduševio i već 1978. nastupio s njima u Manchesteru. Unatoč pohvalama kritike, bend se ubrzo raspao, a Morrissey koji je u međuvremenu dao otkaz u Inland Revenue, ponovno se vratio na posao. Pronašao je novu prijateljicu Linder, pravim imenom Lindu Mul­vey, s kojom se družio sljedeća tri desetljeća. Ona je bila pjevačica skupine Ludus i zajedno su na ulicama Manchestera tražili inspiraciju.

Neko je vrijeme radio u prodavaonici ploča, a zatim se zaposlio kao portir u bolnici. Dao je otkaz nakon što je zamoljen da očisti krvlju poprskane klompe jednog kirurga i vratio se u osamu svoje sobe gdje je redovito pisao pisma glazbenim časopisima u kojima je hvalio glazbu Ludusa i gledao filmove Joan Crawford. Nije izlazio kao većina njegovih vršnjaka. U to se vrijeme dopisivao s mladim Škotom Robertom Mackiejem, a iz pisama koje mu je upućivao može se zaključiti kako je želio produbiti odnos. No nikada se nisu upoznali, dopisivanje je prestalo, nije poznato zašto. To je zapravo jedan od prvih pokazatelja njegove homoseksualnosti o kojoj se nikada nije otvoreno izjasnio. Kada bi ga novinari pitali nešto o ljubavnom životu, sve je išlo u smjeru njegova neiskustva u tom području, a ponekad bi spominjao da je u vječnom celibatu. Zanimljivo je i da se u to vrijeme intenzivno družio s Englezom Jamesom Makerom, nešto starijim od njega. I on je bio frontmen nekoliko bendova, a poznato je i da je glumio u dva gay pornouratka. U jednom od pisama upućenih Mackiejeu otkrio je kako će vikend provesti u njegovu stanu u Londonu. 
- Često sjedimo na balkonu i na nebu tražimo NLO. Baš smo divlji... Netko tako moderan kao ti pomislio bi da smo dosadni, ali većina ljudi smatra nas zabavnima - napisao je. 

Još jedna važna muška figura u njegovu životu, ali ne u romantičnom smislu, bio je Johnny Marr, četiri godine mlađi stanovnik Manc­hes­tera, također dijete irskih imigranata. Upoznali su se 1978., kada je Johnny imao 14 godina, i to preko zajedničkih poznanika na koncertu Patti Smith, a onda mu se Johnny ponovno pojavio u dvorištu kuće 1982. s pitanjem želi li s njim osnovati bend. Naime, bio je impresioniran time što je Morrissey napisao knjigu o New York Do-l­lsima i samo dan nakon tog posjeta, odnosno Morrisseyeva 23. rođendana, napisali su prve dvije pjesme. Uskoro su okupili i druge članove, a on je odlučio da će se bend zvati The Smiths.
- Bilo je to obično ime i zaključio sam kako je vrijeme da obični ljudi pokažu svijetu svoje lice - objasnio je. 

Odbacio je ime Steven koje je navodno prezirao i ostavio prezime jer je smatrao da su velikani uvijek upamćeni po prezimenu. Težina njegova karaktera nije se oslikavala samo u toj prgavosti, bio je i nemilosrdan prema članovima benda. Budući da bio besporočan, isto je očekivao i od kolega. The New York Dollsi i The Rolling Stonesi izgubili su neke članove zbog droge, prerana smrt prouzročena narkoticima zadesila je i Janis Joplin i Jimija Hendrixa, a on je bio odlučan u tome da će The Smitsi biti bend orijentiran protiv droge i nasilja. Pokazalo se da je riječ o najinovativnijoj britanskoj skupini od The Beatlesa i The Rolling Stonesa. Njihove prve nastupe pohodio je i Morrisseyev otac, no bio je neželjen gost.

- Ondje je bio čovjek starije dobi, lica obraslog bradom i bljedolikog od alkohola, nevjerojatno  je sličio na Morrisseya. Popeo bi se na pozornicu i pokušao plesati s bendom. To je bio njegov otac. Često je boravio u backstageu, pokušavao zavesti djevojke. Dečkima je bilo jako neugodno - prisjetio se tadašnji urednik časopisa Rock Sound. 

Skupina je 1983. završila na prvom mjestu britanske ljestvice singlova Top Of The Pops, a iste godine priznanje su dobili i od gay tiska. Gay Times uvrstio ih je na godišnju listu New Year Gay Alphabet, a novinar Kris Kirk napisao je: “Kakvu gay glazbenu ljestvicu imamo ove godine! Tu su Marilyn, Georgie, Frankie Goes to Hollywood, Tom Robinson, Elton John i senzacionalni Smithsi, plus velik broj onih koji još nisu izišli iz ormara. Gay frontmen Morrissey ima jedan od onih glasova koji vas mogu napaliti i zbog kojih istodobno poželite zaplakati... Vjerujte mi na riječ, ta će grupa biti velika.” 

Kirkova predviđanja su se ostvarila, iste godine bend je objavio debitantski album ‘The Smiths’ koji je odmah zasjeo na drugo mjesto britanske ljestvice. Mnogi su primijetili kako pjesme sadrže više gay nego što straight tematike, a omot je krasila scena iz filma Andyja Warhola ‘Flesh’ na kojoj Joe Dallesandro, biseksualac, seks-simbol gay supkulture, i Louis Waldron sjede na krevetu. Iako nije sadržavala ništa eksplicitno, javnost nije bila spremna za tako nešto, stoga je Waldron potpuno uklonjen s fotografije. Sljedeće godine Smithsi su postali najpopularnija britanska skupina, što je prouzročilo još veći interes tiska za njihov privatni život. I ovaj se put na udaru našao Morrissey, čija je seksualnost još jednom došla u prvi plan. Slje­dećih 18 mjeseci pisalo se da je vrhunski glazbenik homoseksualac, a on cijelo to vrijeme nije ni demantirao ni potvrdio napise. 

- Nisam heteroseksualan, homoseksualan, biseksualan, aseksualan... jednostavno sam seksualan - bio je njegov odgovor. 
Te 1985. grupa je izdala i drugi album ‘Meat is Murder’ koji je ponovno omotom podigrao prašinu. Na fotografiji je mladi vojnik u Vijet­namskom ratu kojem su na kacigu dodali natpis ‘Meso je ubojstvo’. 

- Ne mrzim ljude koji jedu meso, ali shvatio sam da će novinari odmah pretpostaviti da prezirem sve koji jedu meso ako kažem da sam vegetarijanac - objasnio je nastojeći prenije­ti ispravnu poruku albuma. 
Još jedan problem bili su mu i ljudi u bendu. 

- Situacija je užasna. Mor­rissey je upravo doznao da je Andy Rourke ovisan o heroinu i luduje, želi ga izbaciti. A ja sam se našao u sredini, nastojim smiriti situaciju - izjavio je Marr. 

Iako su ga nakratko zamijenili, Rourke je naposljetku vraćen u bend koji je nastavio s radom. I to podjednako uspješno. No raspad je, čini se, bio neizbježan i odigrao se 1987., kada je Marr nakon brojnih svađa odlučio napustiti bend. Nai­me, Morrissey mu je zamjerao što surađuje s drugim umjetnicima, a Marra je frustrirala njegova nefleksibilnost kada je riječ o glazbi. Unatoč pokušajima da ga zamijeni, Morrissey nije uspio, stoga je odlučio krenuti u solo vode i 1988. objavio prvi album ‘Viva Hate’. Najkontroverzniji ovaj je put bio singl ‘Ouija Board, Ouija Board’ što u prijevodu znači ploča za prizivanje duhova. To je diglo na noge kršćanske medije koji su ga optužili za okultizam. 

- Jedini kontakt koji sam ikad ostvario s mrtvacem imao sam kada sam razgovarao s novinarom The Suna - ponovno je počeo sa svojim tipičnim uvredama.

Do 1995. objavio je još četiri albuma, a onda, nakon što mu je istekao ugovor s dotadašnjim britanskim izdavačem, odlučio je preseliti se u Los Angeles, gdje je potpisao ugovor s novom izdavačkom kućom. Kupio je raskošnu vilu i sljedećih nekoliko godina rijetko se vraćao u svoj dom u Londonu. Sve do 2004. godine. Tisak ga je jedva dočekao - ponovno je izazvao pomutnju izjavama o politici, kraljevskoj obitelji, Katolič­koj crkvi, imigrantima koji su, prema njegovim riječima, uništili britanski identitet zbog čega je još jednom završio na sudu s čelnicima časopisa NME jer su ga, kako je tvrdio, zbog ksenofobnih izjava prikazali rasistom. 
Osim s medijima, Morrissey je godinama vodio bitku i sa zdravljem. Problemi su se prvi put pojavili 2009., kada se srušio usred koncerta u Swindonu pa je bio nakratko hospitaliziran. U siječnju 2013. dijagnosticiran mu je čir na želucu zbog čega je ponovno bio prisiljen otkazati nastupe, a sedam mjeseci poslije obolio je od upale pluća. Oporavljao se u rodnoj Irskoj, gdje je gledao nogometne utakmice. Prije četiri godine napokon je otkrio da je imao i rak jednjaka. 

- Povremeno ga uklone, pijem lijekove, dobro sam. Puno ljudi boluje od toga i nestali su, dosta ljudi ga ima i još su tu. Zapravo i ne čuješ tu riječ, riječ na R. Nekako ju prečuješ. Samo kažeš: “Da, oh, da”. Poslije, kada ostaneš sam, pojavi se u tvojim mislima - rekao je Mor­rissey i pritom otkrio da se ne bori samo s fizičkim nego i sa psihičkim bolestima. Kao tinejdžer prvi je put obolio od depresije - sa 17 je počeo uzimati antidepresive koje povremeno koristi još i danas. 

- Nikad mi nije bolje. Depresiju imam godinama. Zovem je ‘crni pas’. Ne odlazi. To je nešto s čim se svako jutro budim, nema lijeka, mislim da je dijelom zato što sam senzibilan, otvoren čovjek - kaže i ističe da se nikada nije pokušao ubiti, iako je razmišljao o tome. 
- Svi ponekad pomisle na to. Čak i ljudi koji su u zabludi jer misle da su sretni - poručuje Morrissey koji je s godinama sve iskreniji u javnim istupima. 

Tako je 2013. u autobiografiji napokon otkrio koga je sve tijekom godina ljubio. Celibata se odrekao, piše, 1994., kada se zaljubio u fotografa Jakea Waltersa. 

- Ugledao sam ga u restoranu i slijedio do njegove kuće. Ušao sam i ostao ondje sljedeće dvije godine. Prvi put u životu ‘ja’ je postalo ‘mi’, napokon sam mogao biti s nekim - priznao je. 

Jedna od njegovih važnijih veza bila je i ona s Irankom Tinom Dehghani. Čak je razmišljao o tome da imaju djecu, no to se nije dogodilo. Posljednja u nizu njegovih ljubavnih veza bila je ona s mladim Talijanom kojeg se spominje pod nadimkom Gelato, a s kojim je bio 2006. godine. I dalje ostaje nepoznato koga danas ljubi ovaj glazbenik koji je u svibnju izdao 12. studijski album ‘California Son’.