Jessica Biel i Justin Timberlake čine se odličan par, no glumica baš u potpunosti ne vjeruje svojem suprugu. "Što je sigurno, sigurno je!", rekli bi mnogi, a očito to misli i Jessica koja je prije vjenčanja tražila od Justina da potpiše svojevrsno osiguranje od prevare, tj. predbračni ugovor koji će joj, odluči li se pjevač za bračnu nevjeru, donijeti pola milijuna dolara. Naime, Timberlake ju je na početku njihove veze prevario s glumicom Olivijom Munn, pa je Jessica tražila "dodatni instrument osiguranja". Za svaki slučaj!

Slavna Jennifer Lopez bila je još nemilosrdnija. Naime, u predbračni ugovor koji je trebala potpisati s Benom Affleckom stavila je klauzulu prema kojoj joj pripada pola njegove imovine u slučaju da ju prevari tijekom braka. No nije joj ni on ostao dužan. Doduše, on lije "licitirao" milijunima, ali je tražio da se glumica i pjevačica obveže na redovite bračne dužnosti, seks najmanje četiri puta tjedno.
Može li zajedništvo uopće počivati na ovim temeljima i mogu li milijuni (koji, ionako, ne nedostaju akterima ovakvih priča) biti garancija sreće te u konačnici jesu li brakovi u koje se ulazi s ovakvim pretpostavkama osuđeni na propast? ‘Ne bih voljela da budući suprug traži da potpišem predbračni ugovor, iako bih vjerojatno pristala. To bi mi izgledalo kao da ne vjeruje u našu ljubav. Iako nitko ne može znati što će mu budućnost donijeti, vjenčanje je čin bezuvjetne ljubavi, a predbračni ugovor, sukladno tome, samo mrlja na njemu’, smatra 32-godišnja Zagrepčanka. ‘Planirati prekid’ može zvučati poražavajuće, no mnogi će reći kako nema ništa loše u tome da se neke činjenice, za svaki slučaj, na vrijeme definiraju. Dok je u zapadnim zemljama to već normalna stvar, kod nas su potpisnici takvih ugovora još uvijek u manjini. Prosječni parovi, reći će mnogi, i nemaju što osigurati, pa se na predbračni ugovor odlučuju najčešće oni dubljih džepova. Iako se uvriježio pojam ‘predbračni ugovor’, ustvari je riječ o ‘bračnom ugovoru’, jer se tim stavkama ne definiraju odnosi i situacije prije stupanja u brak, nego nakon toga, i to ovisno o njegovu trajanju. Tako se najčešće ugovara ‘vrijednost’ svake godine provedene u zajednici s dotičnom osobom, a ugovor se može u svakom trenutku promijeniti. Na podjelu zajedničke imovine po načelu ‘fifti-fifti’, u slučaju da ugovor nije potpisan, ima i izvanbračni partner ako je veza trajala dulje od tri godine, dok se bračnom stečevinom smatra i, primjerice, dobitak na lotu. Ako bračni partneri nemaju potpisan predbračni ugovor, sva se imovina stečena u braku po zakonu dijeli na dva jednaka dijela. Tu treba naglasiti imovinu stečenu u braku, dakle ono što je proizišlo iz rada obaju supružnika, što znači da, primjerice, nasljedstvo nije obuhvaćeno tom kategorijom. Čak i moguće povećanje nasljedstva ili darova, primjerice putem kamata, također ne čini bračnu imovinu. U bračnom ugovoru načelno se ugovaraju stavke za trajanje braka i za slučaj razvoda (tko će što dobiti, koliko ‘vrijedi’ godina braka i sl.), a u svakom se trenutku te stavke mogu i promijeniti. U slučaju razvoda dijete po zakonu ima pravo na materijalno uzdržavanje od strane roditelja s kojim ne živi. Alimentacija se određuje prema primanju roditelja i djetetovoj dobi. No predbračnim je ugovorom moguće odrediti i kako će djeca biti uzdržavana u slučaju razvoda. Primjerice, jedan roditelj može tražiti točno određen iznos koji ne mora odgovarati zakonskom limitu. To se odnosi čak i na nerođenu djecu. Želite li sklopiti bračni ugovor, on će vas stajati poprilično novca. Naime, vrijednost ugovora računa se ovisno o vrijednosti imovine koju ugovarate. Ako se, primjerice, ugovorom uređuje imovina u vrijednosti 50 tisuća eura (oko 370 tisuća kuna), u konačnici ćete komad papira platiti oko 5 tisuća kuna. To, naravno, ovisi i o tarifi odvjetnika, jer oni mogu na te propisane cijene odobriti i određeni popust. Kako svaki ugovor mora biti ovjeren kod javnog bilježnika, trošku dodajte još oko 2500 kuna. Autor: D. P. Fotografije: Guliver/Shutterstock