Storybook:Poezija se često percipira kao nešto rezervirano za osobe s boemskim afinitetom, stoga pjesnička okupljanja nisu pretjerano popularni eventi za širu javnost, a zbirke pjesama su većinom rezervirane za sladokusce koji imaju tu čudnu navadu da tuđe misle vole čitati u stihu. Projekt "Odvalimo se poezijom" sve je samo ne rezerviran za beomske kafane, a svoju je publiku neočekivano našao na Facebooku. Kako je nastao "Odvalimo se poezijom" i zašto?
Baković: U vremenima kada su nam osjetila prezasićena svime izvana, s jako puno snažnih podražaja, pitala sam se čime se još možemo odvaliti, a da "radi". Pokazalo se da je za neke od nas to poezija. Projekt "Odvalimo se poezijom" nastao je spontano prije tri godine kada sam na svojem profilu počela objavljivati pjesme mojih omiljenih autora, sa zvjezdicom i zabilješkom u nadnaslovu *odvalimo se poezijom. Čak mi je malo bilo neugodno, pa sam prvu objavu izbrisala, pa onda vratila… Moralo je to van. Te su objave, mimo svih mojih očekivanja, odjednom postale praćene i čitane. Osim pratitelja, tada sam, naravno, stekla i one kojima je to išlo na živce po principu "ti i te tvoje pjesmice…". Kako sam svaki dan stavljala pjesme, pojavila se potreba da se iz virtuale krene prema živim susretima. Prvo čitanje bilo je na cesti, u Petrinjskoj u Zagrebu, za Noć knjige 2016. godine, a sve ostalo je povijest

Storybook:Iako pjesništvo nije pretjerano populistički vid umjetnosti posljednjih godinu dana javno čitaš poeziju te na tribinama i različitim kružocima progovaraš o njoj u prosjeku jednom tjedno. Tko su ljudi koji te prate i odvaljuju se poezijom?
Baković: Ljudi koji dolaze na tribine "Odvalimo se poezijom" i čitaju pjesme na Facebook stranici su oni koji iskreno vole poeziju. Ono što je s poezijom dobro je da nema fejkanja. Nema šanse da biste nekog tko je ne voli natjerali da provede dva sata na nekoj tribini i još se koncentrira na razgovor i čitanje pjesama. Nevelika je to publika, nije masovna priča nikad bila, niti će biti, niti tome treba težiti. Na tribine dolaze pjesnici, novinari, polaznici radionica pisanja, oni koji vole književnost, prijatelji autora koji cijene njihov rad, uz to i ljudi koji vode nekakav unutrašnji život i poeziju doživljavaju kao dobar medij da propitaju svijet i zauzmu neku svoju poziciju naspram njega.

Storybook:Što se danas najviše piše i čita, može li se govoriti o nekoj novoj hrvatskoj pjesničkoj sceni?
Baković: Pjesnički klasici uvijek se čitaju, to su naše lektire i ono poznato što nam kroz školovanje približe profesori književnosti. Postoje pjesnički hitovi. Svi vole Tina Ujevića, Vesnu Parun... No, ako govorimo o polju suvremene poezije, i o ljudima koji se intezivno njom bave, rekla bih da živimo u vremenima snažnih individualnih pjesničkih glasova kao i naklonosti. Ne mogu govoriti u ime svih, ja se stalno vraćam nekim autorima, i manijakalno ih čitam, recimo našu Anku Žagar i naše pjesnike mlađe generacije Alena Brleka, Martinu Vidaić i Moniku Herceg. Mnoge sam nepravedno izostavila, jer puno je dobre poezije, ali i loše koja se vrti po mrežama. Nije svaki zapis i ispovjedna hrpica riječi poezija, kako nekad autori misle.

Storybook:Što će se s projektom "Odvalimo se poezijom" događati ubuduće, hoće li biti novih tribina?
Baković: Projekt Odvalimo se poezijom svakako ide dalje, plan je početkom listopada nastaviti s tribinama u klubu Pločnik jer se to pokazala lijepa suradnja, kao i u Bolu na Braču s čitanjima za mještane i gimnazijalce. Stranica "Odvalimo se poezijom" na Facebooku momentalno je u ljetnom predahu upravo zbog promjena koje je očekuju; od rujna će se forma objava ponešto promijeniti, autorima i temama pristupat će se opširnije, objave neće biti toliko učestale, a sadržavat će više smjernica za one koji sami žele istraživati. Ima li to smisla s obzirom da vidljivost sadržaja na Facebooku slabi, te vlada golema zasićenost sadržajem, ne znam. Ako kihne Facebook, možda slijedi web stranica. Poezija nikada nije bila masovan sadržaj, no činjenica je da je postala nešto vidljivija i zahvaljujući društvenim mrežama kao i angažmanu pojedinaca i entuzijasta. Ovom vremenu više nego ikada poezija treba kao lijek, zato se vraća u modu.

V.S.

Foto: Privatni album