Story radio
Početna Vijesti Zvjezdani svijet 3890 prikaza 23. prosinca 2017.

Mrzovoljni genijalac koji nema prijatelje

Anthony Hopkins

Posljednjeg dana ove godine 80 svjećica zasjat će na torti kojom će Sir Anthony Hopkins proslaviti okrugli rođendan. Iako ulazi u deveto desetljeće života, oskarovac ne posustaje kada je riječ o poslu pa je prošlog mjeseca u kina došao film ‘Thor: Ragnarok’ u kojem je utjelovio oca naslovnog junaka. Philip Anthony Hopkins rođen je 1937. u predgrađu gradića Port Talbot, gdje su njegovi roditelji, majka Annie Muriel i otac Richard, svili obiteljsko gnijezdo. Kako bi prehranio obitelj, Richard je, kao i njegov otac, radio kao pekar, a sve napore vezane uz to zanimanje nikada nije zaboravio nagrađivani glumac. - Kad god pomislim da sam poseban ili na bilo koji način drukčiji, sjetim se oca i njegovih šaka... njegovih grubih, slomljenih šaka. On je bio muškarac kolosalne energije, kao i moj djed. Bila je to nasilna energija i mislim da je to na kraju ubilo mog oca. Bio je toliko napet da bi mu oči mijenjale boju. Djed je bio dinamičan, odrastao je u neimaštini i sve je sam naučio. Pradjed je sve zapio pa se djed morao brinuti o obitelji i završio je u njemačkoj pekarnici na Piccadillyju. Bio je vrlo aktivan u sindikatu, bio je socijalist i prosvjedovao na londonskom Trafalgaru. Smirio se tijekom godina, ali bio je nevjerojatan čovjek. Znao sam se s njim boksati, onako u igri, i paralizirao bi mi ruku - opisao je dio obiteljske povijesti dramski umjetnik koji u djetinjstvu nije imao puno prijatelja i većinu vremena provodio je sam zaokupljen crtanjem i sviranjem. Takvo ponašanje nije bilo odviše jasno njegovim školskim kolegama koji su mu osmislili nadimak i njime ga razlikovali od drugih učenika istog prezimena. Zvali su ga Ludi Hopkins, a nadimak je bio zabavan i njegovoj majci koja je nakon što je pogledala film ‘Kada jaganjci utihnu’ i njegovu maestralnu izvedbu, sinu rekla: “Uvijek sam znala da si čudan”.

Anthony Hopkins | Author:
- Bio sam nezgrapan, malo punašan dječak,  apsolutno očajan u školi ili u bilo čemu drugome. Baš sam bio potpuno beskoristan cijelo djetinjstvo. Bio sam loš učenik i zbog toga su me ismijavali, mislim da sam zato razvio kompleks inferiornosti. Odrastao sam uvjeren da sam glup. Mislio sam da imam disleksiju, ali svi su me klasificirali kao idiota i na mene gledali kao na nekoga tko nije bistar. U školi nisam bio sretan i san mi je bio da sam bilo tko drugi. Volio sam slikati i svirati klavir. Najveća želja bila mi je da nekamo pobjegnem, ne iz Port Talbota, nego iz pejzaža koji sam stvorio u svom umu - prisjetio se godinama poslije i opisao prema kojem se tada, ali i sada, principu uvijek ravna. - Kao dijete bio sam izoliran i nikad ni s kim nisam bio blizak. Ne pitaj ništa i ništa ne očekuj! Prema tom sam načelu živio... ipak smo svi mi grešnici koji se sudaraju u mraku. Da, ni sada nemam puno prijatelja i pravi sam samotnjak - opisao je 2012. godine. Prijateljstva ga nikad nisu osobito zanimala, ali ipak je na pokojem druženju želio impresionirati ostale dječake i tad bi pred svima pio tintu iz nalivpera, a takvim ponašanjem i lošim ocjenama nisu bili impresionirani njegovi roditelji koji su zaključili da će bolje radne navike steći u internatu. Odvojenost od obiteljskog doma nije na njega pozitivno utjecala, ocjene su mu i dalje bile vrlo loše, a vrijeme je provodio crtajući i svirajući. Probleme u stavu i ponašanju uočili su profesori i ravnatelj škole, koji mu je rekao da je beznadan slučaj, što ga je toliko razbjesnilo da je prezrivo počeo gledati na koncept autoriteta. Tada je razvio i plan kako će se svima osvetiti.
Anthony Hopkins | Author:
- Zato što sam bio toliko sam i usamljen kao dijete, kao i mnoga djeca koju su maltretirali i koja su bila zbunjena, shvatio sam kakav mi mora biti životni put. Pomislio sam: “Osvetit ću im se tako što ću postati bogat i poznat”. Naravno, svi su ti ljudi sad mrtvi, a ja sam i dalje tu pa se nemam kome osvećivati. Kada danas pogledam svoje dječačke fotografije, a imam ih u mobitelu, ne znam kako sam završio u ovom poslu ni kako sam i dalje u njemu - iskren je Velšanin. Zbog nedostatka društvenog života vrijeme je provodio u lokalnom kinu, gdje se upoznao s neobičnim i opskurnim naslovima, ali i onim poznatijim, a najdraži glumci su mu bili Humphrey Bogart i James Cagney. I horori su često bili na rasporedu, a njih se nikad nije bojao, dapače, bili su mu smiješni. Svijet filma i kazališta polako ga je privlačio, ali jedno neugodno iskustvo poljuljalo je njegovu želju za glumom. Otac ga je odveo gledati dramu ‘Julije Cezar’, a nakon predstave na izlazu iz kazališta čekali su glavnu glumicu kako bi je zamolili za autogram. - Odbila je dati autogram, samo je gurnula oca, sjela u auto i otišla. “Baš se pravi važna”, rekao mi je tata i vidio sam da ga je taj postupak povrijedio. Ljudi u ovom poslu misle da su svi oko njih nevažni, a ja mislim da bi trebali razmisliti tko je stvarno nevažan - rekao je Hopkins kojem je uzor bio i Richard Burton, glumac koji je odrastao nedaleko od njegova doma.
Anthony Hopkins | Author:
- Bio je impresivan. Sjećam se da sam tada razmišljao da moram otići kao i on, da moram pobjeći od vlastite nemoći i napraviti nešto od života. Ali da se zna, nismo bili prijatelji i ne znam otkud svima ta ideja. Vjerojatno zato što smo obojica Velšani i iz istoga grada. Jednom sam otišao do kuće njegove sestre, koja je živjela u susjedstvu, i zamolio sam ga za autogram. Dao mi ga je, a drugi put sam s njim razgovarao u njegovoj garderobi kad je u New Yorku glumio u predstavi ‘Equus’ - rekao je. Kao 17-godišnjak nabasao je na glumu nakon što se na prijedlog oca - koji mu je rekao da je vrijeme da se makne iz kuće i nađe neko društvo - učlanio u lokalni klub YMCA. Napravio je prve glumačke korake, potencijalno zanimanje mu se svidjelo pa se prijavio i dobio stipendiju za Kraljevski velški fakultet glazbe i drame u Cardiffu na kojem je uspješno diplomirao 1957. godine. Odmah je želio iskoristiti stečeno znanje, no prvo je dvije godine morao provesti u vojsci. Kako bi izbjegao služenje vojnog roka, pravio se da je gluh, no varku su otkrili i postao je vojnik. »im je završio službu, preselio se u London, gdje je nastavio studij na slavnoj Kraljevskoj akademiji dramskih umjetnosti nakon koje je 1965. dobio posao u Nacionalnom kazalištu Laurencea Oliviera. Njegove su izvedbe bile hvaljene, a priliku da dokaže talent može zahvaliti zdravstvenim problemima spomenutoga glumca. Olivier je završio u bolnici s upalom slijepog crijeva, a ulogu Edgara u drami ‘Ples smrti’ preuzeo je mlađi kolega. - Gospodin Hopkins zgrabio je ulogu i odvukao je kao što mačka zubima nosi miša - opisao je poslije Laurence. Nadobudni glumac, koji je sebe opisivao riječima ‘antisocijalni moron’, gradio je glumačku karijeru, a činilo se da mu je i obiteljski život sretan i sređen. U rujnu 1967. oženio se glumicom Petronellom Barker, a godinu dana poslije dobili su kćer Abigail. U to vrijeme glumac je počeo sve češće piti i umjesto u kazalištu i na probama vrijeme je provodio u lokalnom pubu. Jednog dana otišao je iz obiteljskog doma i preselio se ljubavnici Jennifer Lynton. Razvod braka okončan je 1972., a o prvoj supruzi odbija govoriti u intervjuima, no jednom je ipak rekao: - Valjda sam bio sebičan i nisam bio dobar suprug i otac. S time bi se složila i njegova kći Abigail koju je tijekom odrastanja rijetko viđao, a kad je odlučila postati glumica, promijenila je prezime u Harrison. - Nismo bili bliski, nikad nismo raspravljali o važnim životnim pitanjima. Naša veza uvijek je bila sporadična. Tijekom odrastanja viđala sam ga možda jednom godišnje. Tužno je sve to, ali moram nastaviti život. Uvijek je bilo tako, a kad sam imala 16 godina dogodila se svađa - opisala je prije desetak godina Abigail koja je naslijedila njegov glazbeni i glumački talent. Nije željela otkriti što je bio uzrok svađe zbog koje su gotovo potpuno prekinuli kontakt. Ni glumac nije želio komentirati zašto su prekinuli odnose, no u gostovanju kod radijskog voditelja Howarda Sterna priznao je da zna da mu kći stanuje ‘negdje u Engleskoj’, ali ne točno i gdje. - Abigail, gdje god da jesi, želim ti sreću. Ne čujemo se, valjda smo udaljeni. Pretpostavljam da ima dobar razlog za to. Nadam se da je dobro. Od njezine majke razveo sam se jako davno. Možda je previše zaposlena ili nešto slično - kratak je bio o svom jedinom djetetu.
Anthony Hopkins | Author:
Sreća obitelji nije mu bila na prvome mjestu nego poslovni izazovi. Polako je dobivao manje filmske uloge, a presudan trenutak dogodio se kad je dobio glavnu ulogu u drami ‘Zima jednog Lava’ u kojoj je utjelovio engleskog kralja Rikarda Lavljeg Srca. Polako je sve više uzmicao od teatra i fokusirao se na film i televiziju pa ga nije previše uzrujalo što njegovo pijančevanje i ispade ne cijene svi na londonskom West Endu. - Radio sam kao luđak i bio sam temperamentan, vrlo težak. Uvijek sam bio nemiran i nisam bio jedan od staloženih glumaca. Kad smo 1973. radili ‘Macbeth’, shvatio sam da mi baš ne pristaje kazališni život. Upozorili su me da nikad više neću raditi ako ne popravim ponašanje. Tada sam počeo prezirati glumu u klasičnom teatru - rekao je Anthony koji je produkciju napustio bez najave usred sezone. Kad ga se danas pita o vremenu koje je proveo u Nacionalnom teatru, odgovara bez previše detalja. - Sjećam se da je uvijek padala kiša, sjećam se vlažnih cipela, mirisa ustajale kave u kantini. Nisam timski igrač i bolje je sve to zaboraviti. Ne sjećam se mnogo stvari iz tog razdoblja, bilo je to tako davno... Iskreno, jasno se sjećam svega, ali odgovarati na takva pitanja je kao da sam na psihoterapiji - rekla je zvijezda serije ‘West-world’, koja je poznata po izvrsnom pamćenju i tehnici kojom uči tekst za svaku scenu. - Prvo jednom pročita i nacrta X, zatim ponovno čita i od X napravi zvjezdicu, nakon trećeg čitanja nju zaokruži. Na kraju je njegov scenarij prepun tih znakova i svaku rečenicu pročita više od 300 puta - opisao je producent koji je s njim radio na nekoliko filmova. Uz oznake pokraj svake rečenice napiše i broj koliko ih je puta pročitao, a markerima raznih boja označava radnju teksta pa su crveni i narančasti za nasilne scene, a dijalozi su zeleni, plavi i žuti. U potpunosti se unosi u tekst pa ne čudi što su njegove interpretacije uvijek hvaljene, često i nagrađivane. Kako bi izgradio svjetsku filmsku karijeru, odlučio je poslušati očev savjet i preseliti se u Los Angeles ili, kako je jednom rekao, zemlju Paška Patka.
Anthony Hopkins | Author:
- Rekao mi je: “Lijepo je ovdje glumiti u Shakespeareovim djelima, svim klasicima, ali ne želiš li zaraditi?” Bio je u pravu i savjetovao mi da odem u Hollywood kao Richard Burtom. Zato sam i otišao u Los Angeles. Zaljubio sam se u sunce, sve je bilo šareno, kao da ste stalno na drogama. Shvatio sam da je to odlično mjesto za život. Bio sam divlji mladić koji je pio tekilu, a pritom je istodobno bilo zabavno, ali i kao da sam u noćnoj mori - prisjetio se. Anthony je počeo nizati uloge, ali i sve se više opijati. - Ispunjavala me luda energija. Ona me razdirala i mogao sam se sa svime nositi samo uz alkohol, ali tada ne znaš kad treba stati. Čitao sam biografiju Johna Belushija. On je imao jednaku energiju i bijes kao i ja, ali se uništio. Prepoznajem sebe u njemu, tu turbulenciju i nemir. Oni su i dalje u meni, ali naučio sam se s njima nositi i više ne dopuštam da me uništavaju. Usporio sam sâm sebe. Prije sam stalno brzo hodao i supruga bi mi govorila: “Prestani tako hodati, daj uspori”. Umirio sam se i sad koristim tu energiju za slikanje i skladanje, i to mi pomaže. Naravno da mi je žao što sam povrijedio ljude oko sebe, ali biti alkoholičar nevjerojatno je i moćno iskustvo. Bilo je dana kad bih popio bocu tekile i nije mi bilo bitno hoću li se ubiti ili ne.  - kao i o svemu iskreno je govorio o iskustvu s ovisnošću kojem je svjedočila i njegova druga supruga Jennifer Lynton, a s njom se prvi put pojavio u javnosti na premijeri filma ‘Kome zvona zvone’ 1971. godine. Bračne zavjete izmijenili su tri godine poslije, nekoliko mjeseci nakon što se i službeno razveo od prve supruge. - On je bio ono što sam tražila u muškarcu. Kreativna je, dinamična i zanimljiva osoba, odnosno sve što ja nisam i to mi je bilo privlačno - u jednom od rijetkih medijskih istupa rekla je Jenny koja se godinama nosila s njegovim alkoholizmom. Na Božić 1975. bilo joj je svega dosta, ostavila ga je i vratila se u rodni London. Nazvao ju je i plačući preklinjao da mu se vrati, na što je pristala, uz uvjet da se otrijezni. Obećao joj je da hoće, ali nastavio je piti i 29. prosinca probudio se u hotelskoj sobi hotela u Phoenixu. Nije znao kako je ondje dospio i nije se mogao sjetiti vožnje automobilom iz Los Angelesa u gotovo 600 kilometara udaljeni grad. Shvatio je da mora početi kontrolirati život pa je prihvatio savjet svog agenta i prijavio se na sastanke Anonimnih alkoholičara. - Sve se to dogodilo jednog ponedjeljka ujutro 1975. godine. Kao da mi je neki glas rekao: “Spreman? Idi!”. Taj glas, to je bio najbolji dio mene, podsvijest koja me došla spasiti. I tog je ponedjeljka sve završilo. Kao da se upalilo svjetlo. Nije bilo potrebno objašnjenje, jednostavno sam bio spreman i voljan. Kad se osvrnem na to razdoblje, znam da sam imao sreće što sam uspio pobjeći - opisao je, a i danas je član AA-a.
Anthony Hopkins | Author:
Supruga mu je pomogla da svlada ovisnost. Mogao se čiste glave posvetiti novim projektima kojima je gradio ugled jednog od najtalentiranijih glumaca svoje generacije. ‘Čovjek slon’, ‘Vrijeme promjena’, ‘Bounty’, ‘Rat jednog čovjeka’ samo su neki od naslova, no prekretnica je bila uloga kanibala i serijskog ubojice Hannibala Lectera koja je u brojnim anketama proglašavana najstrašnijom izvedbom svih vremena. - Pitaju me je li to moje najbolje ostvarenje, ali nije. Naučio sam tekst, došao sam i stavili su me u staklenu kutiju. Bila je to dobra uloga, ali najbolje sam odradio one u filmovima ‘Na kraju dana’, ‘Legenda o motoru’ i ‘Nixon’, nikako ‘Kad jaganjci utihnu’. Ljudi mi znaju prići i mole me da ponovim rečenicu iz filma “Well, Clarice...”. Najbolje što mi je donijelo snimanje filmova jest što me izvelo iz kazališta. Svake večeri ista uloga, iste riječi, sve je stalno bilo isto. Na-kon šest mjeseci to jako dosadi i zato sam odbio poziv da glumim u ‘Hamletu’ - rekao je glumac koji nije imao gotovo nikakva doticaja s kolegicom Jody Foster kojoj je pripala uloge FBI agentice Clarice Starling. - Nikad nisam s njime razgovarala tijekom snimanja jer je bio toliko strašan. Prvog dana čitali smo scenarij i do kraja teksta znala sam da mu se nikad više ne želim obratiti. Bila sam prestravljena. Izbjegavala sam ga do kraja filma, ali prišao mi je posljednjeg dana. Suznih očiju rekla sam mu koliko ga se bojim, a on mi je odgovorio: “Ali, ja sam se bojao tebe” - prošle je godine opisala redateljica i glumica. Film je Hopkinsu donio priznanje diljem svijeta, među ostalim i nagrade Oscar i Baftu za najboljega glumca. Postao je jedno od najtraženijih imena u svijetu filma, nizao je nagrade i odlične uloge. No 2002. završio je njegov drugi brak. Problemi su nastali mnogo prije i par, navodno, još od 1998. nije živo zajedno. Njezin je dom bio u Lon-do-nu, a njegov u Los Angelesu. U braku je varao suprugu, a ljubavnice nije skrivao. Među njima je bila i kulinarska TV zvijezda Martha Stewart, no ta veza nije bila duga vijeka. - Voljela sam ga, ali bio je strašan. Htjela sam ga pozvati u prekrasni dom u Maineu, ali kad sam pogledala film ‘Kada jaganjci utihnu’, malo sam bolje promislila o tome. želite li da vam netko jede mozak dok sjedite u lijepoj blagovaonici? Vjerojatno bi naša veza bila divna, ali nisam mogla prijeći preko te njegove uloge - objasnila je Martha o oskarovcu, koji među bivše ljubavnice ubraja i manekenku Joyce Ingalls, s kojom je išao na sastanke Anonimnih alkoholičara. - Joyce mi je vratila strast i izdržljivost koja je godinama u meni spavala... Problem je u tome što sam samotnjak i moja supruga to nije mogla shvatiti. Nisam obiteljski čovjek i ne razumijem obiteljsku odanost - objasnio je razloge afere. Godinu dana nakon razvoda oženio se treći put. Njegova treća i sadašnja supruga je kolumbijska trgovkinja umjetninama Stella Arroyave. - Ona se brine o meni i govori mi da se opustim. Za Valentinovo sam s njom otišao na tržnicu gdje je snimila video u kojem recitiram pjesmu i zaželio sam ljudima sve najbolje. Takav sam i ne znam zašto su na internetu svi tako očajni i napeti. Zar ne znaju da će jednog dana biti mrtvi? Treba uživati u životu! - poručio je ove godine Britanac koji je uz glumu iznimno darovit glazbenik, slikar i skladatelj koji je napisao brojna djela za simfonijske orkestre.
Anthony Hopkins | Author:
Sredinom 1980-ih objavio je pjesmu ‘Distant Star’ koja je zasjela na 75. mjesto britanske glazbene ljestvice. Iako danas govori da je to budalasta pjesma, ponosi se skladateljskim ostvarenjima, kao i činjenicom da baš i nema prijatelja. - Nemam mnogo prijatelja... samo jednog, možda dva. Nemam prijatelja koji su glumci. Na setu producenti najčešće kažu da dan prije snimanja cijela ekipa mora ići na večeru kako bismo se svi upoznali, a ja uvijek pomislim “Zašto?”. Nisam gladan i ne želim nikoga upoznavati, ali pokušavam biti pristojan i smisliti ispriku da se ne pojavim. Toliko je dosadno sjediti i biti društven, a i hrana je najčešće grozna. Bio sam prijatelj s Johnom Hurtom, ali ne nedostaje mi. Smrt je dio života. Svi tako završimo. Nema ih više i to treba prihvatiti - rekao je. Objašnjenje za nedruštvenost pronašao je prije desetak godina kad mu je dijagnosticiran Aspergerov sindrom, jedan od poremećaja iz autističnog spektra. - Definitivno gledam ljude na drukčiji način. Volim dekonstruirati karaktere i vidjeti što ih pokreće. Volim ljude i zanima me kako razmišljaju, ali volim biti sam - objasnio je. Od odabranog zvanja ne odustaje i iako ne zna uvijek točno radnje filmova u kojima glumi (poput akcijskog hita ‘Transformers: Posljednji vitez’), rado prihvaća nove izazove pa je prije nekoliko mjeseci poručio: - Imam osjećaj kako bih umro da prestanem raditi. I zato idem dalje. Ne želim da sve ovo završi i zato ste zapeli sa mnom. Osjećam se dobro, stalno vježbam i nikada ne želim stati! Napisala: Foto: Profimedia

Komentari