Story radio
Početna Vijesti 107 prikaza 22. studenoga 2015.

VELIKI INTERVJU Janica Kostelić: 'Ivanovo rođenje promijenilo je cijelu obitelj'

_JEL7043

'Kad bih trebala izdvojiti samo jednu osobu koju poštujem, kojoj se na neki način divim te koja mi je ujedno i uzor u mnogo čemu, svakako bi to bio moj brat Ivica. To je barem jednostavno', bez puno razmišljanja ističe Janica Kostelić na samom početku našeg razgovora, a potom priznaje kako je identično razmišljala i prije dvadesetak godina kad je počinjala skijašku karijeru. Talent, ustrajnost i nepokolebljivost doveli su ju do samog vrha i nadimka Snježna Kraljica koji ju je pratio tijekom cijele karijere. Premda je prošlo osam godina otkako se Janica službeno povukla iz skijanja, priznaje kako se i danas rado sjeti svojih natjecanja, uspona i padova, kolega koji su joj nerijetko bili ljuti protivnici, a najvažnije od svega, još zna koliko je truda i energije trebala uložiti kako bi osvojila četiri zlatne olimpijske medalje, dvije srebrne, te tri puta bila pobjednica Svjetskog kupa. 'Čovjek  svakako treba pamtiti kako je to biti na vrhu, to je lijepo, ali isto tako ne smije zaboraviti kako je sve bilo na počecima. Moj početak, ali i kraj, bio je jako sličan, inzistrirala sam na tome da dam sve od sebe, bilo da se radilo o pripremama ili važnom natjecanju, te da se pri tome zabavljam. Znala sam da ću prestat skijati kad to ne bude tako ', govori 33- godišnja Janica, koja i danas radi isključivo ono što ju veseli i čini sretnom. Kad je u Rijeci, brine se o svom kozmetičkom salonu Fei – Fei i druži s prijateljima, a kada je u Zagrebu, većinu vremena posvećuje  Ivici, kojeg prati na pripremama i natjecanjima, te obitelji. 'Maleni Ivan definitivno je prioritet, kako meni, tako i ostatku obitelji. Uvijek se svi skupimo oko njega, što je predivno', priča dobro raspoložena Janica i dodaje kako se nedavno odlično zabavila na proslavi njegova  prvog rođendana o kojem, među ostalim, otvoreno progovara u intervju. Isto tako, otkriva što joj općenito može utjecati na raspoloženje, kakvog partnera priželjkuje te kako bi voljela da joj život izgleda u budućnosti.  Da joj elegantan i lijep nakit može uvelike popraviti raspoloženje i izmamiti osmijeh na lice, Janica je pokazala sredinom prošlog tjedna prilikom snimanja reklamne kampanje 'Snježno kraljevstvo' za draguljarnicu EPL Yakutian Diamonds, čije je zaštitno lice. Tom je prilikom predstavila i novu kolekciju 'Zima 2015', u kojoj su naušnice i prsten u obliku snježne pahuljice dizajnirani posebno za nju, a priznala je kako se toga dana osjećala baš poput princeze. Story: Kako je proteklo snimanje reklamne kampanje? Meni je važno da je klijent zadovoljan, konkretno EPL Yakutian Diamonds. Ja sam se zabavila na snimanju, a vjerujem da će se to vidjeti i na fotografijama. Story: Osjećate li se lagodno u takvom okruženju, u jednoj potpuno drukčijoj ulozi? Zabavno je, zanimljivo, jedan sasvim drukčiji svijet od onog na koji sam navikla. Uz to mislim da sam puno i naučila tijekom naše suradnje, i to ne samo o dijamantima i filozofiji kojom se vode u EPL Diamonds Grupi, nego i o tome na koji sve način nakit može upotpuniti odjevnu kombinaciju, a tijekom snimanja sam razmišljala o lijepom i pravilnom držanju. Story: Koja je vaša uloga kao ambasadorice? Moja je uloga predstavljati njihov nakit -  kratko, jasno i jednostavno. Koliko sam shvatila politiku kojom se vode u EPL Diamonds Grupi pri biranju zaštitnog lica, preferiraju da ih predstavljaju balerine ili sportašice. Tako sam se ja našla u ulozi ambasadorice. Osim toga, zaigrana sam i znatiželjna pa sam uvijek spremna na novi izazov. Možda nisam tipičan primjer elegantne žene koju ćete gotovo svaki dan vidjeti u haljini i visokim potpeticama, ali i ja se volim urediti kada se za to pruži prilika. U tom trenutku i prilici istinski uživam. Žena sam i naravno da me takve stvari zanimaju i vesele. No, s druge strane, ne opterećujem se previše time. Sve je to u mom slučaju s mjerom. Kako se volim urediti, tako volim hodati i u jednostavnim kombinacijama, odnosno u trapericama i običnim majicama te na kraju radnog dana završiti kući u polupoderanoj trenirci. Vodim se jednostavnom mišlju – radim upravo ono što mi se radi. To vrijedi za sve, pa tako i za modu.

_JEL7159 | Author:
Story: Tijekom dugogodišnje karijere, dok ste uglavnom osvajali snježne vrhove, pratio vas je nadimak Snježna Kraljica, a dijamanti koje promovirate potječu iz najhladnijeg naseljenog područja na svijetu gdje temperature zimi dosežu i 72 stupnjaispod nule, a to mjesto često nazivaju i Snježnim kraljevstvom. Jeste li znali taj podatak? Znala sam da EPL Diamonds potječu iz hladnih krajeva, ali detalje nisam znala. No imala sam priliku boraviti na 62 Celzijeva stupnja u Kanadi pa samo mogu predočiti što znači – 72 stupnja. No, kad govorimo o dijamantima, ne treba se samo ograničavati na žene. Zašto muškarac ne bi imao lijep sat s kojim dijamantom ili elegantneukrasne gumne ili manžete na košulji? To mi je lijepo vidjeti. Story: Često mijenjate satove, volite i naušnice, no godinama ste vjerni jednoj ogrlici. Čiji je to dar? To mi je tatin dar i jako sam vezana uz tu ogrlicu. Na njoj su dva privjeska, pahuljica i ronilac. Skijanje i ronjenje moje dvije najveće ljubavi pa me ta ogrlica najbolje simbolizira. Imam i puno naušnica, pogotovo onih s dječjim motivima, a za to je zaslužna meni jako draga poznanica iz Rijeke koja može napraviti što god čovjek poželi. Među posljednjima na mom repertoaru bio je Miki Maus. Story: I dalje živite na relaciji Zagreb – Rijeka? Kad idem doma, idem u Rijeku, a kada idem u Zagreb, onda idem kod roditelja. Volim i jedan i drugi grad, Zagreb mi je u srcu jer sam u njemu rođena i odrasla, ali Rijeka je svakako ugodniji grad za život. Tamo sam potpuno opuštena i sve je nekako neopterećujuće. Story: U Rijeci ste se okušali i u poduzetničkim vodama. Kako ste se snašli u tom svijetu? Imam kozmetički salon i, što je još važnije, odličan tim ljudi s kojima radim. U početku je bilo teško jer ništa nisam znala o vođenju posla, no sve je ubrzo sjelo na svoje mjesto. Story: Što biste rekli, nakon što ste stekli iskustvo, što je najvažnije znati o poduzetništvu prije nego se čovjek u njega upusti? Rekla bih i sve i ništa. Željela sam imati lijep salon i da mi to bude dodatna obaveza. Da se razumijemo, nikad se neću obogatiti jer imam kozmetički salon, pa tu ne možemo govoriti o nekom velikom i ozbiljnom poduzetništvu, koje, vjerujem, iziskuje puno više truda, vremena i znanja od ovog čime sa ja posljednjih godina bavim. No mene moj salonFei – Fei veseli i posvećena sam mu 250 dana u godini, zapravo kad god nisam s Ivicom. Story: Spomenuli ste Ivicu kojeg, otkako ste aktivno prestali skijati, pratite na pripremama i natjecanjima. Koja je točno vaša uloga?Tata Ante je Ivičin trener, ja sam pomoćna trenerica, no titule o kojima sad pričamo, barem u mom slučaju, nemaju puno veze sa stvarnom situacijom. Svi radimo sve, a cilj nam je da budemo što bolji. Tako ćete mene vidjeti kako nosim Ivičine skije, postavljam kolce na stazu, snimam kamerom njegove trrninge, pa ih potom analiziram. Isto tako, vidjet ćete me kako mu pomažem u kondicijskom teningu ili s njim jednostavno trčim i tako bih mogla nabrajati u nedogled. Kako smo mala i povezana ekipa, koja odlično funkcionira već godinama, usudila bih se reći da smo puno više od suradnika. Više smo kao proširena obitelj koja se prilagođava situacijama i uvijek daje svoj maksimum. Story: Je li vam teško biti autoritet Ivici s obzirom da ste brat i sestra? Naša je komunikacija uvijek na razini brata i sestre i sretna sam zbog toga. Razumijemo se bez puno riječi, što je normalno jer smo gotovo cijeli život nerazdvojni. Točno znam što Ivica proživljavadok skija, kako se osjeća na početku utrke, a kako nakon nje. No definitivno bih izbjegla riječ autoritet, jer ako je u našem slučaju netko nekome autoritet, onda je to definitivno Ivica meni. Kad ste se već dotakli tu temu, vjerujem da je ipak najteže tati jer on je ipak i tata i trener. Osim toga sve je to prolazio prvo sa mnom, a potom i s Ivicom. Story: Kojom se filozofijom vodite u životu? Go with the flow! Story: Prošlo je osam godina otkako ste se prestali aktivno baviti skijanjem. Koliko vam je trebalo da se priviknete na 'normalan' život i rutinu? Nije to bila stvar privikavanja. Jednostavno se dogodilo. Jedan dan je vodio drugome,  i to je to. No, u životu se općenito na ništa ne prisiljavam, jednostavno mi to nema smisla. Story: Kako vam je život izgledao na snijegu, imali smo priliku nedavno vidjeti i u dokumentarnom filmu 'Gnothi Seauton' autora Brune Kovačevića, koji je vašu obitelj pratio posljednjih dvadeset godina. Kakve su sve reakcije nakon njegova prikazivanja došle do vas? Ne smatram da je moj put bio težak ili možda čak bolje rečeno teži od bilo čijeg drugog. Uživala sam u svemu što sam radila. Pogotovo u počecima kada smo se upisali u skijaški  klub Zagreb, gdje je tata bio trener. Još se sjećam klinaca s kojima sam počinjala, a neke od njih i danas srećem, i to u najrazličitijim situacijama. Često me ljudi pitaju u kojem sam trenutku odlučila da ću se profesionalno baviti skijanjem i da ću na tome graditi karijeru. Nisam ništa konkretno odlučila,  jednostavno sam se zabavljala, uživala s ekipom s kojom sam trenirala i samo je nakon nekoliko godina sve postalo ozbiljno.
_JEL7301 | Author:
Story: Kada imate lošiji dan, što činite? Loše volje mogu biti, primjerice,  kad me boli glava, a tada volim čavrljati s prijateljima. Story: I o čemu pričate na kavama? Ni o čemu posebnom, kao i većina drugih. Story: Što najviše može utjecati na vaše raspoloženje? Obitelj. Kad vidim da je nekome iz moje obitelji teško, automatski se i ja loše osjećam. Tada nema stvari koja bi me mogla nasmijati ili oraspoložiti. Story: Djelujete kao samouvjerena žena s jasnim stavovima, jesam li u pravu? Nekada čak i previše. Nekad je to dobro, a nekad loše. Story: Vjerujete li da mudrost dolazi s godinama i da čovjek najbolje uči na vlastitim pogreškama? Puno je pametnije učiti na tuđim pogreškama, no tada govorimo o iznimkama.  No, vjerujem da je učenje iz vlastitih pogrešaka na neki način i dobro. Treba biti zahvalan i na tome. Story: Od koga danas najviše učite? Ne mogu izdvojiti neku posebnu osobu, više osluškujem, razmišljam o svemu što čujem i onda to analiziram. Uvijek sam otvorena za razgovore i uvijek volim čuti nečiju ideju ili mišljenje, iako se u načelu s njom ne slažem. Tada mi to zaokupi misli. Isto tako volim čuti konstruktivnu kritiku. Ona mi može samo koristiti. Story: Da možete pogledati u budućnost što biste voljeli vidjeti? Primarno mi je da mi je obitelj na ukupu i da su svi dobro. Da ne živimo vječno, jer tada život ne bi imao smisla. Voljela bih definitivno imati i vlastitu obitelj. A gdje bih voljela živjet? Svugdje. Ne može me se uloviti ni za glavu ni za rep. 'Ja nosim čizme skitarke, mene je teško voljeti', možda bi vam ovo bio najbolji odgovor ili opis mog karaktera. Story: Znači teško vas je osvojiti? Ne bih rekla. I tu bih se držala dobre stare uzrečice 'Go with the flow'! Ljudi puno ograničavaju jedni druge, a to ne bih voljela. To mi prvo pada na pamet, a to nikako ne volim. Story: Prije desetak dana u vašoj je obitelji bilo poprilično veselo. Ivan je proslavio prvi rođendan. Kako je bilo? Bilo je zabavno i veselo. Ivan je bio jako smiješan. Slavili smo na imannu na kojem su Ivica i Elin imali svadbenu večeru, okupili smo obitelj, prijatelje i taj dan posvetili samo slavljeniku. Elin je pripremila tortu kojoj su se svi divili. Story: Znači, Elin dobro kuha? Da, odlična je kuharica. I u tome uživa. Story: Kako vi stojite po tom pitanju? Ako treba skuham, no isto tako znam da uvijek imamo džokera – restoran. No, jednog dana, kad ću imat vlastitu obitelj i kada će sve imat glavu i rep, vjerujem da ću i jav kuhati i da ću u tome uživati. Story: Kako najviše volite provoditi vrijeme s nećakom? Vjerujem da sve tete s nećacima rade upravo ono što s njima ne bi radili njihovi roditelji. To je isto kao i s bakama i s djedovima. Prvo što mi pada na pamet su slatkiši. Tete će im dati slatkiše prije nego brižni roditelji, a klinci su dovoljno pametni da znaju kako nas ne smiju odati, inače će zalihe presušiti. Ivan i ja se volimo igrati  a sada smo u fazi ikada uči hodati. Klinci su općenito živi cirkus koji neprestalno ide za vama i čaqrobno mame osmijeh na licu.  Nema toga lošeg dana ili raspoloženaj koje oni ne mogu popraviti. Meni je dovoljan samo jedan pogled na Ivana da se satima smijem i uživam. Story: Vjerujem da je Ivanovo rođenje uvelike promjenilo i cijelu obitelj? Apsolutno! Isto tako, predivno je gledati Ivicu kako uživa u svom djetetu, koliko ga je očinstvo promjenilo, koliko je ljubavi u njemu. Prije smo slušali, poput mnogih, koliko dijete može promjeniti osobu i koliko ljubavi može pružiti, sada i sami to osjećamo.   Razgovarala: Jadranka Tomić Fotografije : Jelena Balić

Komentari