U utrci s vremenom, za novcem, stvara­njem nekog boljeg života, ljudi rijetko zastanu i zapitaju se gdje su oni u vrtlogu života. O tome često promišlja i Mladen Bodalec, čija je obitelj s posebnim nestrpljenjem dočekala najradosniji kršćanski blagdan. - Osim u vjerskom smislu, Božić mi je važan i u životnom jer mi iz godine u godinu donosi dobro ras­položenje zbog toga što vidim da su ljudi spremniji činiti humana djela. Bio bih još sretniji kad bi Božić svim ljudima donosio osmijeh na lice i kad bi na jednak način doživljavali puninu i važnost tog velikog dana - rekao je frontmen Pr­ljavog kazališta, u čijem se domu iz godine u godinu događa prava bo­žićna čarolija. - Već desetak godina kupujem srebrnu jelu kod istih ljudi, tri ili četiri dana prije Badnjaka. Bor počinjemo kititi kasno poslijepodne, kad posta­vimo jaslica oko bora te dekoracije po prozore i na stol. Najljepše nam je kad stavimo posljednju kuglicu i upalimo svjećice. Volimo da su kuglice staklene i u istom tonu, tako da se već tradicionalno držimo zlatnih i srebrnih nijansi. Nekoliko godina imali smo takvu sreću da nam je božićno drvce bilo toliko savršeno, u smislu da je imalo lijepo i gusto granje, i cijela je obitelj mislila da više nikad nećemo imati tako lijepu jelu. Tijekom najveće strke oko priprema za blagdan, kućom se širi miris kolača koje peče supruga Snježana. Odlično priprema vanili-kiflice, Bobanovu tortu, mačje oči, tiramisu. Doduše, bolje da manje priprema slatke delicije jer sam veliki gurman, što baš i nije dobro za moju liniju - šali se 53-godišnji roker. Mladen napominje kako njegova obitelj ni­pošto ne propušta odla­zak na polnoćku. - Obično se zaputimo u crkvu Sv. Pavla, kod nas u Dubravi. Ove će godine Karlo i Rahela otići na misu u 21.00, a Snježana i ja ćemo se na­kon duljeg razdoblja upu­titi u katedralu na polnoć­ku - sa smiješkom opisuje glazbenik svoju blagdansku priču. - Eto, i mi smo se komercijalizirali, pa našem Karlu i Raheli kupimo darove. Na božićno jutro prvo pogledaju što smo im pripre­mili ispod bora, odemo na misu, a potom slijedi ručak koji je nezamisliv bez purice s mlincima. Ali i koje kapi dobrog vina, čime naz­dravimo s mojim tatom Josipom koji nam dođe u posjet. U poslijepodnevnim satima, kad uzmem gitaru, padne i pjesma. Moram pohvaliti Rahelu koja je glavni incijator malih kućnih predstava. Onda postaje i voditeljica i pjevačica, a ponekad se mikrofona primi i Karlo, koji je učio gitaru u glazbenoj školi. Sada mu je nogomet zanimljiviji - otkriva Mla­den za svoju desetogodišnju kćer i petnaes­togodišnjeg sina kojima se uvijek trudi ukazivati na prave životne vrijednosti. - U ovo me razdoblje uhvati nostalgija jer se sjetim Dubrave koja je nekad bila predgrađe. Sjećam se da sam bio član Caritasa, i u to vrijeme neki dečki iz moje generacije i ja pomogali smo zaboravljenim ljudima tako što smo im nosili hranu koju bi skuhale časne sestre, pilili im drva, čistili kuće. Tada sam bio minist­rant, išao u blagoslov kuća. Siguran sam da je Božić iz mog djetinjstva bio iskreniji i imao više smisla. Danas je sve komercijalizirano, kao da ljudi misle da će radost Božića i sreću kupiti u trgovačkim centrima - zaključuje. Simpatični Mladen Bodalec i njegova obitelj svim ljudima dobre volje žele puno radosti za omiljeni blagdan te uspjeha i zdravlja u novoj 2012. godini. Napisala Antonija Nazor Fotografije Dražen Kokorić Dekoracija Lea Krpan Šminka Morana Čoku Zahvaljujemo hotelu Residence na ustupljenom prostoru