Mladog 28-godišnjega glumca Igora Kovača upravo gledamo u ‘Ćaći’, a osim u filmu Dalibora Matanića, taj je Vukovarac ostvario i zapaženu ulogu u ‘Kotlovini’. Oba filma nagrađana su na ovogodišnjem festivalu u Puli, pa se može reći kako je pred Igorom sjajna glumačka karijera. Story: Kako je došlo do vaše uloge u filmu ‘Ćaća’? Došao sam na audiciju u Kinoramu, a nas četvero odabrao je Dalibor Matanić. Scenarij je već postojao, ali tijekom snimanja svi smo nadograđivali likove. Malo smo spavali, no s užitkom smo snimali film. Story: Kako je prošlo snimanje ljubavnih scena s kolegicama Juditom i Ivom? Dosta lako. S Ivom sam studirao, a na Akademiji smo čak i imali sličnih scena. Juditu sam također poznavao iz nekih predstava, tako da mi te scene ljubljenja nisu predstavljale neki problem. Story: Je li vas se dojmio Ivo Gregurević? On mi je pravo otkriće i moj veliki uzor, kao čovjek i kao glumac. Veliki je profesionalac. Katkad se usred sni­manja povuče sa strane, sjedi i razmiš­lja, a često nam je davao i savjet. Story: Jeste li očekivali da će ‘Ćaća’ trijumfirati u Puli? Jesam, prvenstveno zbog toga što sam vjerovao Daliboru, koji je izvrstan redatelj i zna što radi. Story: Ove ste se godine pojavili i u ‘Kotlovini’ Tomislava Radića... To mi je prvi veliki film poslije Akademije, zbog čega sam bio dodatno uzbuđen. Snimali smo mjesec dana, i u tom sam razdoblju naučio pregršt novih stvari. Story: Privlači li vas rad u telenoveli? Mislim da bi mi to bilo dosadno jer nije dovoljno kreativan posao. Ne želim da me ljudi pamte po nekom liku iz sapunice i viču za mnom kad me vide na ulici. Story: Kada se u vama probudila ljubav prema glumi? U meni je oduvijek bila prisutna želja za kazalištem, još od osnovne škole. Nikad mi nije bilo teško otići pogledati neku predstavu, za razliku od mojih vršnjaka, koji bi otišli kući već nakon prvog čina. Kad sam rodite­ljima rekao da se želim baviti glumom, u početku su bi­li sumnjičavi, no poslije sam dobio njihovo povjerenje. Story: Hvata li vas nostalgija za rodnim Vukovarom? Rodom sam iz obližnjeg mjesta Bapska pokraj Iloka. Kad je počeo rat, s obitelji sam se odselio u Njemačku, a u Vukovar smo se vratili negdje oko ‘97. Moji su svi u Vukovaru, volim otići onamo, iako svoj život vidim na relaciji Zagreb-Rijeka, gdje trenutačno živim. Story: Kako se jedan kontinentalac naviknuo na život na moru? Super! Volim more, a i Rijeka se razlikuje od ostalih gradova na moru, nekako je više urbana. Story: Dvije ste godine u vezi sa zagrebačkom studenticom Danijelom. Čime vas je privukla? Jednostavnošću. Jako smo slični. Story: Kako uspijevate održavati vezu na daljinu? Zasad nam to dobro polazi za rukom. Ona često dolazi u Rijeku, kao i ja u Zagreb. Dijeli nas svega sat vremena vožnje autocestom. Story: Razmišljate li o braku? Bude li se u vama očinski osjećaji? Naravno da razmišljam, ali mislim da još nisam spreman za to. Još je rano. Story: U ‘Ćaći’ ste se našli u ljubavnom trokutu. Je li vam se takva situacija ikad dogodila u stvarnom životu? Nikad. Nisam takav tip muškarca. Story: Ljetos ste na Brijunima upoznali slavnu Ange­linu Jolie. Kakav je dojam ostavila na vas? Jako je jednostavna i draga. Nakon nekoliko sati prove­denih s njom, naviknete se da sjedite s Angelinom. Ug­lavnom smo razgovarali o ‘Kralju Learu’, u kojem sam i glumio. Rekla mi je da je oduševljena predstavom. Razgovarao Vinko Paić Fotografije Matea Smolčić; Saša MIljević / Ulysses; Continental film