Luka Vidović: 'Moja Petra ima razumijevanja što idem u Poljsku'

Dan uoči prvog nastupa hrvatske nogometne vrste na Europskom nogometnom prvenstvu u Poznanju u Poljskoj, na put su se uputili iluzionist Luka Vidović i glumac Rene Bitorajac. Dvojcu, koji već godinama prati uživo nastupe naše reprezentacije, pridružili su se Krešo Kralj, aktualni prvak Hrvatske u biljaru, koji je na putu preuzeo ulogu liječnika, te poduzetnik Đuro Vugrina, kojeg prijatelji opisuju stručnjakom za kvarove na cesti. Dok su tog jutra nešto prije osam sati ispred zagrebačkog hotela Sheraton u kombi stavljali brojne kovčege i rekvizite, nitko nije spominjao kvarove na cesti i moguće ozljede, ali gotovo istodobno raspredalo se o mogućem broju golova koji bi trebali tresti mrežu irske reprezentacije. Najuzbuđeniji je bio Luka Vidović. Za odlazak na petodnevnu avanturu pripremao se posljednja četiri mjeseca. Točnije, otkako su mu putovanje darovali prijatelji za 33. rođendan. A kad je s društvom napokon krenuo prema Poljskoj, radosti nije bilo kraja. Story: Je li vam ovo prvo takvo zajedničko putovanje? Svi smo prilično nemirnog duha tako da se možemo pohvaliti brojnim putovanjima, među kojima bih istaknuo ono u Prag, New York, Portugal i Madrid, gdje smo Rene i ja prije dvije godine pratili finale Lige prvaka. Dečki su se odlično  proveli i 2006. godine u Njemačkoj, ali kako nisam mogao uživati s njima zbog poslovnih obveza, na neki ljubomoran  način ga i ne priznajem. Neka naša putovanja izgledaju prilično penzionerski, ali isto tako ima i onih koje bih s punim  pravom nazvao urnebesnim i nezaboravnim. Uvjeren sam kako ćemo i ovo putovanje uvrstiti u tu kategoriju i da ćemo ga prepričavati mjesecima nakon povratka. Story: Tko je veći nogometni fanatik, vi ili Rene? Mogao bih satima lamentirati na tu temu. Nema tu jednostavne podjele. Obojica ga obožavamo u tolikoj mjeri da ga posljednjih nekoliko godina i treniramo u Nogometnom klubu Vrapče. Rene je trenutačno u boljoj formi od mene jer  uskoro moram na operaciju miniskusa tako da je to jedina novost kad je o tome riječ. Iako svi, naravno, navijamo za našu  reprezentaciju, Rene favorizira i Englesku i Njemačku, a ja ću podržati i Francusku. Story: Kakvi ste kada gubite, a kakvi kada pobjeđujete?Nogometnim rječnikom, ako ćete proslaviti svaki gol naše reprezentacije, a kako suzbiti bijes za svaki onaj koji ćemo primiti? Kao i svi Hrvati, i mi obožavamo gubiti. Konkretno nisam od onih ljudi koji ne znaju podnijeti poraz, ali isto tako,  nepravda me može jako povrijediti. Pripremili smo posebnu koreografiju za trenutak kada će naša reprezentacija zabiti  prvi gol, iako je nismo još stigli u potpunosti uvježbati, to ćemo učiniti na samom putu do Poljske. Ako izgubimo, uvjeren  sam da ćemo kao i većina Hrvata svi automatski postati izbornici i da ćemo imati čak po nekoliko prijedloga kako se sve moglo bolje izvesti. Story: Tko je najoriginalniji kad je riječ o navijačkim rekvizitima? Definitivno Rene. Pripremili smo majice, dresove, posebne gaće, skije, skafandere, olovke, ravnala i šestare. Uz to, znamo  sve moderne navijačke pjesme, tako da ćemo definitivno biti glasni navijači. Story: Tko može popiti najviše piva, jeste li se ikad natjecali u tome? To je barem jednostavno pitanje. Dečki ga obožavaju, a kako ja ne pijem, uvijek me zapadne uloga vozača. Story: Kako je izgledalo vaše prvo pijanstvo, a kako jutro nakon pijane noći? Sjećam se samo da smo bili na maturalcu i navodno u Pragu te da je za vatreno krštenje bila zadužena juice votka. Navodno o tome postoji i videozapis, ali nikada ga se nisam usudio pogledati. Kad je riječ o jutru nakon mog pijanstva, tu bespogovorno slijedim upute glumca Rade Šerbedžije, koji mi je još prije nekoliko godina rekao kako je korisno popiti  dvije  litre vode nakon samog pijanstva i prije spavanja. Oslanjam se na taj zlata vrijedan savjet i uglavnom mi pomaže. Story: Koliko daleko seže vaše prijateljstvo s Reneom? Deset godina, ako ne i dulje. Kretali smo se u istim kazališnim krugovima, imali smo čak i nekoliko zajedničkih prijatelja, ali definitivno smo se sprijateljili na predstavi ‘Magic Act show’, koju smo radili s prijateljem Tarikom Filipovićem. Story: Što najviše cijenite kod Renea? Iznenadio sam se kada sam čuo ljude kako komentiraju da je prilično rezerviran kao osoba. Poznajem ga u dušu, baš kao i on mene, i mogu reći da je brižan, pažljiv i divan prijatelj, a kako mnogo vremena provodim i s njegovom suprugom  Anom i djecom, isto tako mogu reći da je divan suprug i otac. Story: Je li katkad bilo svađa u vašem prijateljstvu? To velikodušno ostavljamo pripadnicama ljepšeg spola. Kod nas je sve jako jednostavno, nema tu filozofiranja i pregovaranja. Nastojimo što više vremena provoditi zajedno i tada nam je samo važno da se zabavimo. Story: Rene je već ušao u 40-e godine. Je li ga zahvatila kriza srednjih godina? Znate li vi da muškarci ne vjeruju u tu pojavu, odnosno u to stanje? Story: Ali to ne znači da ne postoji. Slažem se. Pobijedili ste. Rene se odlično nosi sa svojim godinama, što vidim i po njegovoj fizičkoj kondiciji koja je, kako  sam već rekao, bolja od moje. Definitivno još nije ušao u to ‘stanje’, a vjerujem da će ga zahvatiti tek u 80-ima. Isto  priželjkujem i sebi, jer sam samo sedam godina mlađi od njega. Story: Iako ste najčešće zaduženi za animiranje i nasmijavanje drugih, dogode li se i vama dani kada padnete u depresiju? Kad mi je prije godinu dana preminuo otac, na vlastitoj sam koži spoznao koliko su mi važni i potrebni prijatelji. Njihova mi je podrška uvelike pomogla da nastavim dalje sa životom. Volim biti okružen ljudima koji pozitivno razmišljaju, na taj način učim nešto novo i preuzimam dobre vibracije od njih. U životu ne postoji repriza tako da nastojim smanjiti količinu crnih misli koliko god je to moguće. Story: Kada napravite rezime svoje karijere, kada vam je bilo najteže, a kada najljepše? Prošla mi je godina definitivno bila najteža. Izgubio sam oca, ali i ponajboljeg prijatelja. S njim sam posljednje dvije godine pripremao predstavu ‘Cijeli svijet je pozornica’ u kojoj je i on trebao sudjelovati. Nakon što je tata umro, nastavio sam raditi na toj predstavi, ali to jednostavno nije bilo to. Nekoliko dana prije same premijere sve se počelo raspadati. Ništa nije bilo onako kako smo zamislili, ali zahvaljujući odličnim suradnicima, na kraju je sve ispalo i više nego dobro. Predstavu ćemo izvoditi i iduće godine i bit će još bolja. Kad je riječ o lijepim trenucima, njih je bilo mnogo tako da ne bih mogao izdvojiti neki određeni. Općenito sam pozitivna i vesela osoba tako da se tako i odnosim prema životu unatoč svim udarcima koje mi on zadaje. Trenutačno sam sretan jer mi je mama dobro, unatoč tomu što boluje od karcinoma, ja sam isto tako živ i zdrav, i tu moji zahtjevi na neki način staju. Story: Koliko su vam se promijenili prioriteti u posljednjih deset godina? Prije mi je zabava bila na prvome mjestu, a sada su posao i ljubav. Story: Čujem da ste ponovno zaljubljeni? Istina je. Prije mjesec dana sreo sam djevojku koja je sa mnom išla u školu i koju nisam vidio petnaest godina. Odmah sam se zaljubio. Petra je uistinu divna, čini me sretnim i vječno nasmijanim. Story: Čime vas je osvojila? Ne bih mogao izdvojiti samo neke njezine osobine, u cijelosti me oduševljava svojom pojavom. Story: Je li bilo teško dobiti ‘dopuštenje’ djevojke za odlazak na putovanje s prijateljima? Razumna je. Drago joj je zbog nas, zna da ćemo se odlično zabaviti i s njezine strane nije bilo spomena da ide s nama. Story: Gdje ćete provesti ljeto? Prošla su vremena kada sam na moru bio i po dva mjeseca. Ove ću si godine priuštiti tjedan odmora ili možda dva, ali još ne znamo gdje točno. Od onih sam ljudi koji većinu stvari dogovaraju u posljednji trenutak, a isto se odnosi i na ljetovanje.