Krase ga titule najtraženijeg i najhvaljenijeg kazališnog redatelja ovih prostora koji već ima dogovorene angažmane za cijelu 2012. Unatoč tomu, sebe ne opisuje kao radoholičara, nego sa smiješkom otkriva kako je njegov posao ono što ga u svakom smislu ispu­njava. Tako je i povod ovog razgovora novi uradak, koji će se u subotu 7. siječnja premijerno izvesti u kazalištu Gavella pod naslovom ‘Prolazi sve’. Predstava je to u kojoj će pokušati prikazati društvo u kojemu živimo. Oliver Frljić osvaja nagrade gdje god se pojavi, ali i bezbrižno uživa u zajedničkom životu s voditeljicom Danielom Trbović s kojom broji već dvije godine sretne ljubavi. Story: Predstava ‘Mrzim istinu’, za koju potpisujete režiju, nedavno je dobila priznanje kao najbolja dramska predstava. Teško mi je povjerovati kako vi imate problem s istinom? Naravno da nemam. Predstava se obračunava s mistifikacijama obitelji kao osnovne društvene ćelije. Uvijek nam se daje slika obitelji kao idealnog okvira u kojem bi se ljudi trebali rađati, rasti i umirati. No situacija je malo drukčija. Story: I sami imate iskustva s netipičnom slikom obitelji. Tolstoj kaže da su sve sretne obitelji nalik jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način. Obitelj o kojoj govorim u predstavi ‘Mrzim istinu’ bila je i nalik na svaku drugu, ali je imala i taj - svoj način. Story: Imate li tremu uoči premijere predstave ‘Prolazi sve’? Prolazi sve, pa tako i trema. Story: Što kažu glumci kakav ste redatelj: strog, blag, odlučan, bučan? Nikada nisam shvaćao redatelje koji urlaju. To je izraz redateljske nemoći, a ne normalan način komunikacije u kazalištu. Sa suradnicima razgovaram, slušam njihove sugestije... Story: Ne doimate se kao tip osobe koja previše mari za nagrade. Nagrade sigurno ne odmažu u poslu koji radim, ali ne opterećujem se njima. Dovoljna mi je nagrada to što imam mogućnost raditi ovo što radim i pokazati to onima koje to zanima. Story: Inspiraciju za rad pronalazite u okolini, no imate li muze? Muze, ne bih to sigurno tako nazvao. Inspiriraju me suradnici u procesu rada. Story: Imate li već neku ideju kojom biste nas mogli šokirati sljedeće godine? Nikad ne idem za šokom radi šoka, nego da bih potaknuo publiku da počne misliti o onome o čemu inače ne misli. Primjerice, zašto su im određeni ljudi heroji koji su za ostale zločinci. Story: Što radite kada ne radite? Volim gledati filmove, a nije mi mrsko ni izgubiti sat-dva na YouTubeu. Lijepo je kad čovjek može sjesti za kompjutor, a ne mora raditi. Ili čitati a da to nije nešto vezano za posao. Ne izlazim baš često, primjerice, na društvena događanja idem samo ako su vezana za neke prijatelje ili poznanike. Story: Možete li nam otkriti kako izgleda zajednički život vas i Daniele kada je riječ o kućanskim poslovima? Ja više kuham, a oko spremanja se dogovaramo. Mene, nažalost, zbog prirode posla često nema u Zagrebu, pa tada svi kućanski poslovi padaju na Danielina pleća. Story: Kako provodite vrijeme s kćeri kada vam kći dođe u posjet? Idemo u kino, šetamo Jaru­nom, gledamo ‘Family Guya’, kuhamo, ali najviše volim kad razgovaramo. Story: Saša je sada u pubertetu, kada je svakom roditelju teško prihvatiti promjene koje proživljavaju njihova djeca. Kako vi kao otac gledate na prve tinejdžerske ljubavi? Svemu dođe vrijeme, pa i tinejdžerskim ljubavima. Moje su, srećom, odavno prošle. Story: Vjerujete li u novogodišnje odluke? Pa baš i ne. Ne vjerujem da će netko nešto važno odlučiti i napraviti zato što počinje nova kalendarska godina. Ali vjerujem u novogodišnje želje, pa ću si zaželjeti dobar odmor ovog ljeta. Razgovarala Ana Lukiček Fotografije Igor Šoban, Robert Gašpert