'OBORI ME S NOGU SVAKI PUT KAD...': Antonija Blaće progovorila o suprugu i otkrila kako se slavi Božić u njenom domu

Voditeljica Antonija Blaće (44) vodila je glazbeni spektakl 'Superstar', čija se hrvatska inačica emitirala prvi put na malim ekranima od ove jeseni na RTL-u. U žiriju su bili Severina, Tonči Huljić, Nika Turković i Filip Miletić, a pobijedila je Hana Ivković iz Sinja. Finale 'Superstara' je iza nas pa smo porazgovarali sa simpatičnom Antonijom o projektu, ali i načinu na koji se slave nadolazeći blagdani u njezinom domu. 

Uvijek poslije emisija koje vodite uživo gledatelje zanima čitate li scenarij s kartica ili blesimetra, pa su vas tako na vašim storyjima na Instagramu ispitivali i ovaj put. No vi ne čitate ni s blesimetra ni s kartica već sve iz glave. Možete li nam objasniti kad je to počelo i zašto je vama tako lakše kad nikome nije?

Istina, ne koristim ni kartice ni blesimetar. Sve iz glave. Da, pitali su pratitelji na Instagramu pa sam po tome shvatila da ljudi misle da svi mi voditelji imamo blesimetar ili kartice. Liveovi su priča za sebe, uvijek se nešto nepredviđeno dogodi, ne možete znati kako će reagirati publika u studiju, žiri, kandidat ili bilo koji sugovornik. Skužila sam da, ako se držim kartica, nepotrebno trošim vrijeme na 'vraćanje' priče na ono što mi piše na kartici, a sami događaji u studiju trebali bi diktirati i razgovor i tijek stvari. Uzalud da vam piše jedno pitanje, kad se u stvarnosti nameće drugo. Ono što ja moram znati je što je sljedeća točka, i to znam da me usred noći netko probudi! Sve ostalo improviziram. Moj je posao voditi gledatelje kroz sve događaje. Naravno, postoji i scenarij, ali i njega koristim kao inspiraciju, ne držim ga se slijepo i ne učim ga napamet jer se ionako zna dogoditi da se nešto promijeni usred emisije. Jednostavno, ponekad ono što piše na papiru, neće odgovarati trenutačnoj situaciji. Da ne govorim da se teško grliti s karticama u rukama, hehe.
A kad je počelo? Mislim da mi je u emisiji 'Hrvatska traži zvijezdu' producent rekao: 'Makni kartice, to tebi ne treba.' Probala sam i ostalo je tako. Izvježbala sam mozak da pamti scene, a ne tekst. I još jedna stvar, ako naučite tekst napamet, a iz režije vam nešto javljaju, jako je teško govoriti tekst i slušati što vam se govori. Ovako kada pričam iz glave, mogu paralelno slušati što mi kažu i usklađivati što ću reći.

Gledamo vas i u emisiji 'Dođi, pogodi, osvoji', koju vodite s kolegom Marinom Ivanovićem Stokom. Cilj je da natjecatelji prepoznaju pravu vrijednost raznih predmeta. Imate li kakvih anegdota sa seta? Je li bilo problema s prelaskom iz kune u euro?

Morate nam doći jedan dan na snimanje da vidite kako to izgleda, to vam je anegdota na anegdotu. Evo, pozivam vas sad da nam dođete. Iz dana u dan je tako, no ipak mi je najdraža anegdota kad je u jednoj epizodi u kojoj je dečko koji je igrao za glavnu nagradu pomislio da je crveni gumb na stupiću mikrofon, sagnuo se i kao na mikrofon izgovorio cifru u gumb. Popadali smo od smijeha u studiju. I danas to prepričavamo. A prelazak na euro, bojim se, da je bio i još uvijek je muka svima nama, ne samo natjecateljima u 'Dođi, pogodi, osvoji'.

Bliži nam se Božić, svake godine kao da sve brže dođe. Kojih običaja se pridržavate i ovog Božića?

Dobro, nisam znači jedina kojoj vrijeme leti. Nemam pojma gdje je godina prošla. Badnjak je uvijek jutarnji đir po gradu, izljubimo se svi koji se sretnemo, vidiš drage ljude koje ne srećeš često, veselimo se, pjevamo i onda lagano doma na obiteljsko okupljanje. A Božić je doma. Pravilo je da se bude doma dok ima francuske salate.

Često čitamo kako ste i vi i suprug iz Šibenika, je li to točno? Posjetite li najmilije u rodnom gradu tijekom blagdana?

Nismo, Hrvoje je iz Zagreba, ja sam iz Šibenika. Ode se malo dolje malo gore, ali Badnjak sam uvijek u Zagrebu. Hrvojeva je obitelj imala tu tradiciju koju smo i mi nastavili.

Koja jela su neizostavna na stolu u ovom periodu?

Ovisi tko kuha. Ako ja kuham, onda imamo hobotnicu u pećnici po receptu Hrvojeva prijatelja Marka, pašteta od tune i pastu s kozicama. Ove godine razmišljam o gregadi.

Frigane lignje su inače bile centralno jelo, ali za tu količinu ljudi zahtijevaju malo više truda, a mi previše volimo lunjati po gradu pa ne stignemo. Svi gosti uvijek nešto donesu. Netko paštetu, netko kolač, i to je to.

Mislite li da se danas sve vrti oko materijalnog i da u drugi plan pada pravi smisao Adventa i Božića?

Pitanje je na mjestu, ali ne isključuje jedno drugo, možete i otići na advent, kupiti poklone i svejedno imati i neki dublji smisao. Bez obzira na konzumerizam, ipak su to dani kad ljudi skupa sjede za stolom. Ipak se taj dublji smisao održava na životu. Mi nešto nismo previše od poklona za Božić, mi smo tim druženje i kuhanje. Sitnice neke su mi u redu, ali neka velika poklanjanja nisu mi za Božić. Slatke sitnice. To volim.

Znate li već gdje ćete biti za doček Nove godine?

Nemam pojma, prošle sam godine bila doma, a sve mi se čini da ću i ove. Nismo nešto željna izlazaka, dosta smo društveni pa dobro dođe i odmor, obožavam kućno izležavanje pod dekicom i gledanje osrednjih obiteljskih božićnih filmova u kojima se cura iz velikoga grada vraća u svoje pomalo zastarjelo rodno mjesto, gdje sreće supertalentiranog dečka koji je odavno gradu rekao 'ne' i našao dublji smisao u treniranju lokalne bejzbolske momčadi. Ona uzaludno po mjestu traži Wi-Fi jer mora non-stop biti na laptopu, ali strašni ljudi iz grada obavezno je nekako razočaraju i ona tu shvaća prave vrijednosti. Mislim to je pomalo otrcano, svi su filmovi su na istu foru, pogledaš jedan, znaš sve, ali ja to obožavam gledati.

S Hrvojem ste ove godine proslavili osmu godišnjicu braka. U čemu vas i dalje uspijeva 'oboriti s nogu'? Koji je vaš recept za sretan suživot?

Obori me s nogu svaki put kad je neka krizna situacija - način na koji on reagira me umiri. I to nikad nije stalo. Kao i njegov smisao za humor u ključnim situacijama. Neopisivo je duhovit, ali najslađe mi je kad neku tešku napetost razbije dobrom forom. Svi se momentalno rasterete.

Živimo užurbano, svugdje jurimo i najčešće zapostavljamo bližnje. Je li vam teško očuvati skladan brak?

Nimalo. Teško mi je sve drugo organizirati. Brak mi nikada nije bio nešto što zahtijeva neki napor, čuvanje, 'rad na…' i slično. Brak je moja sigurna luka, moj dom i moj mir. Mislim nije stvar u braku, nego u osobi. Sve ostalo u životu zahtijeva trud. Teže mi je puno s ovim vremenom koje leti rasporediti dane da vidimo cijelu svoju obitelj.

Što si Antonija želi u idućoj godini? Ima li kakvih neostvarenih želja?

Što manje čovjek želi to je sretniji, tako mi se nekako čini, ali ipak nekoliko željica imam. Neću ih odati jer želim da mi se ostvare.

Više fotografija Antonije i Hrvoja pogledajte u galeriji: